Ni loše vrijeme, ni svi minusi gospodina Celzijusa neće moći pokvariti ove sportske predstave

Ponos našeg grada NK Neretva u prvih 5.kola nema poraza. Evo, kako vidim i čujem u Pločama su prošle subote protiv Jadrana odigrali 2:2 i sa 9 bodova su u vrhu trećeligaškog juga.
A baš protiv tog Jadrana je prije 15 godina branio Duško Mijoč – Dule koji je i sada trener golmana u Neretvi. I već u 5. minuti primi gol sa 40 metara i ostane ležat na travi. Ulazi Išola i pita ga:
– Dule, šta je hočeš sprej???
– Ma kakav sprej, pištolj mi donesi!!!!!!

A igrala je Nerteva i u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi prije 20 godina. A jedan od najboljih bio je legendarni vezni igrač NK Neretve Lukša Veraja koji je igrao u to vrijeme vrhunski nogomet i bio je neizostavni dio slavne Neretvine ekipe.
Trener je tada bio Luka Bonačić i pred važnu utakmicu skupio je igrače u svlačionicu i napisao na tabli 10 igrača koji će igrati, kako bi im objasnio zadatke na utakmici. Fali jedanaesti na tabli. Znajući da on fali javi se Lukša:
– A, treneru zašto mene nema na tabli, di sam ja?
Luka će njemu:
– E, baš sam tebe čekao. Ti ćeš normalno igrati, ali što ja tebi imam objašnjavati što ćeš raditi kada za tebe nijedna taktika ne valja. Nego, ti Lukša kada počne utakmica uzmi loptu pa s njom malo do Doma zdravlja, pa do hotela, pa do policije, ionako nikome ne dodaješ!

Ma najvažnije je da Neretva gura i da je dobila Neretvanaca jer takav rivalitet ne postoji u Dalmaciji. A najnesretniji je bio Boro Ilić, naš Metkovac koji jedini u Metkoviću navija za Neretvanac, što je sigurno raritet u povijesti našega grada. Em što je šjor Boro Ilić strastveni zaljubljenik u nogomet, u NK Neretvanac, u NK Hajduk, u NK Barcelonu, on se voli okušat i u klađenju. Tata mata za sve, odigrao danas u kladionici 2 listića od 5 kuna i po dobrom starom običaju pao oba dva, pa drži predavanje svima i na kraju izjavi: “Toliko me ide na kladionici, da kada bih odigrao da će večeras pasti mrak, promašio bih!”. I sada ti njemu reci da nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Neretva nije nastavila niz jer je ove subote domaća utakmica odgođena. Naime teren iza Vage je poplavio zbog kiše koja se srušila na Metkovič ove subote. Vidimo se onda u utorak u nadi da nećemo prisustvovati vaterpolo utakmici. AJMOOOOOO MOJA NERETVA !!!

Rukometaši startaju u prvoj ligi (drugi razred hrvatskog rukometa) u nadi da će povratiti rukomet na stare slavne staze Mehanike i Metković Jambe kada su naši rukometaši žarili i palili prostorima bivše Jugoslavije i Europe. Baš iz tih dana datira ova priča:
– Krajem 70-tih godina prošlog stoljeća ponos našega grada RK Mehanika igra u Zenici utakmicu protiv istoimenog ligaša u tadašnjoj međurepubličkoj ligi. Pošto domaćinu gori pod nogama uprava kluba i igrači Mehanike dogovaraju utakmicu, a zauzvrat će željezara Zenica dati firmi Mehanika vrijedan posao. Ali… ima problem. Ne smije se ništa reći Ljubi Reziću i Vlahi Lovriću – Lori jer oni ne bi prodali utakmicu ni za živu glavu, sve da ih kolješ. Takvi su bili. I bi tako.  Završilo prvo poluvrijeme 9:9, Ljubo brani ko lud, a svih 9 golova zabio Lora. Minut do kraja, nerješeno, lomi se utakmica. Ivica Orlović – Oro ide u kontru, a na crti čeka Lora sam ko duh i viče:
– Oro, dooooodaj, sam sam !!!!!!
Oro se diže, puca i viče Lori:
– NISI DOVOLJNO SAM !!! I promašuje cijeli gol.
Utakmica se izgubila, Mehanika je dobila posao, a nisam baš siguran da li su Ljubi i Lori do dan danas rekli da je utakmica bila namještena.

Krenuo je i mlađi Neretvin brat ONK METKOVIĆ u 1. Županijskoj nogometnoj ligi i to odlično, pobjedom 3:2 u prvom kolu protiv Župe dubrovačke na Štruvinom. Njima idu veliki pozdravi i želja da dogodine zaigraju u 3. HNL u gradskom derbiju protiv Neretve.

A, evo i jedna dobra stara vezana za njih. Marinu Jelčiću – Mari, legendarnom igraču ONK Metkovića, pukle kopačke i sad što će s njima, odluči ih odnijeti postolaru da ih proba popraviti. Ode on kod Siniša Brečić-postolara, ali kako je u njega bilo zatvoreno ostavi kopačke u pizzeriji Marino, pa da mu ih oni daju kada otvori, a on će doći kad ih popravi. I tako dolazi Marin Jelčić Mara nakon par dana da vidi jesu gotove kopačke, a Siniša mu s vrata kaže:
– Jesu majstore gotove su. Samo da ti kažem, da si mi više ti zemlje donija u dvi kopačke, nego mi je did ostavija kad je umra!

Još u onoj državi i nekoj ondašnjoj ligi ONK Metković prijavio Antu Krstičevića – Baju kao doktora na svojoj utakmici. Nakon nekoliko minuta igre dugogodišnjeg igrača Juricu Družijanića udare po lijevom zglobu i Jurica padne na zemlju. Sudac odmah poziva doktora da uđe. Ulazi Baja uzme Jurici desnu nogu, mućne sprej i počme štrcat, na što mu Jurica govori:
– Nije Baja desna noga nego liva…
A Baja mu odgovara:
– Jurica ko je ode doktor? JA ili TI!?

Naravno sve ove događaje pratiti će poznati metkovski analiticar i kolomnist, najsportskije nastrojena osoba u gradu s akcentom na košarku Nikica Medak – Medo. Koji je jedne prilike krenuo u Zagrebu na utakmicu Cibone. Čeka Medo tramvaj a pored njega jedna starija gospodja. Medo ushićen i cili u mislima na tekmu, nailazi prvi tramvaj a gospođa ga upita:
– Momak jeli ovo trica???? (misleći na tramvaj)
– Nije, nije gospođo ugazili ste crtu!!!!!!!!

I tako naši sportaš kreću u novu sezonu, a mi im želimo puno uspjeha jer naš grad je oduvijek bio prepun sportskih talenata i legendi koji su obilježili hrvatski i svjetski sport.

SRETNO U NOVOJ SEZONI !