NEĆU POLITIKU U MOJU BUTIGU !!!!!!

Posvećeno metkovskim bricama: Luki Cvitiću-Svitlom, Zvonki Galovu, Nikica Oršulić Johnnyu, Nikši Sršenu, Ivanu Senti na kružnom toku, Deni Mateljku (zetu od Svitlog), Peri Rajiću, Lenki Kežiću, Petru Talajiću koji je u našem gradu otvorio prvu brijačnica, ne frizerski salon, nego baš specijaliziranu brijačnicu (pa ovom prilikom zahvaljujem Petru koji mi je ošišao uši, jer mi dlake u ušima rastu brzinom svjetlosti) i svima njima živim i pokojnim (Pavo Sušan-Maće, Šćepo Prskalo, Ante Jelčić-Kljopak..), a ima ih još oko 10-ak koji rade na crno.

Lakše je biti političar nego brico. Brico, prvo, mora znati brijati, a drugo, mora paziti da koga ne “zakolje”, a političar niti mora znati brijati niti mora paziti hoće li koga “zaklati”, jer, i ako “zakolje”, nije kriv.

Brijačnica je oduvijek bila mjesto gdje ste mogli čuti najnovije informacije. Redovito je u njoj bio svježi tisak, a i najnovije gradske informacije su se od radnog jutra upravo ovdje razmjenjivale. Tko, s kim, koga, kada… Brijači su poznati što se sa njima mogu, tokom šišanja, voditi razgovori o politici, sportu ili bilo čemu drugome što interesuje muškarce.

Postoji anegdota da je brijač pitao mušteriju: “Kako da vas ošišam?” A mušterija je odgovrila “Šuteći!”.

U našem gradu brijači, odnosno muški frizeri su poznati ljudi, koji svojim vicevima i anegdotama uveseljavaju ljude, koji rado odlaze na šišanje ili brijanje. Pa evo nekih anegdota vezanih za naše popularne brice.

Naš poznati brico Luka Cvitić -Svitli, osim što uredno kasni u svoju brijačnicu, često zaboravi da treba otići i u kućnu posjetu. Jedan naš sugrađanin ga 3 puta zvao u tjedan dana, da mu dođe obrijati i ošišati ćaću. Svitli skroz zaboravio, kad jedan dan zvoni mu telefon:
– Dobar dan Svitli, Mate je ode, još mi nisi došao rješiti ćaću. Kad ćeš??
– Doći ću, kad sam rekao !!!
– Hoće li to biti do Nove godine ???
– A zašto pitaš, ali ćeš ćaću stavljati ispod jelke za ukrasa!!!

Ušao Mario Jelčić-Cvager u brice Svitlog uzeo novine, čita i čeka red. Kad je došlo vrijeme za njega, sjeda i pita Svitlog:
– Svitli koliko je šišanje?
– 40 kuna, ali ti nemaš puno kose, može za 30 kuna.
– A koliko stoji brijanje? -upita Cvager
– Brijanje je 15 kuna. Nije to…
– Ne pričaj Svitli puno nego mi obrij glavu.

Nekada davno naš poznati brice Zvonko Galov imao je brijačnicu u skalama poviše trga, a odmah na vrhu skalina postolarsku radnju je držao Jerko Komazin. U ono vrijeme često je bila nestašica šećera, i puno ljudi iz Hercegovine je dolazilo u Metković jer se tu i tamo mogla naći koja vreća šećera za vino. Tako jedno jutro dođe čovjek i netko ga od zajebancije uputi u majstora Zvonke i kaže mu da on šverca šećer i da se u njega može nabaviti po povoljnoj cijeni. Čovjek uđe i pita ima li šećera, a majstor Zvonko mu kaže:
– Gospodine promašili ste radnju, ima Vam gore postolar u njega Vam uvijek ima viška šećera.
Ode čovjek u majstora Jerke i pita s vrata:
– Gospodine, trebao bi šećera. -gleda njega Jerko začuđeno i kaže mu:
– Pa dobro čovječe tko ti je rekao da ja imam šećera.
– Pa ovaj brice ispod vas, rekao je da vi imate viška šećera -kaže čovjek
Jerko će: – Nisam ni sumnjao, tko će nego Zvonko. Imam prijetelju jer ja sam šećeraš……. e Zvonko, Zvonko…

Došao Zoran Bata Roso u Zvonke Galova na šišanje. Zvonko ga ošiša a on će njemu:
– Majka će platit! -i ode u Žike na flipere i potroši pare.
Kad, sutra pok. Slava, Batina majka dolazi u Zvonke i vodi Batu sa sobom i pita Zvonku:
– Je li Zvonko, koliko je šišanje?
– Slave, pa 15,00 kn !!
Za to vrijeme, Bata iza Slave sklopio ruke prema Zvonki (i moli ga usnama:”Reci da sam platio”). Vidi to Zvonko pa kaže:
– Slave, sve je ok, mali je platio!
Slava se okreće Bati i pita ga:
– Bato a di je kusur?
A Bato će: – NIJE MI GA VRATIO MAJKE MI!!!

Istina je da je naš Maca uletio u staru gradsku knjižnicu kroz prozor. Onako zamantan je krenuo prema Domu zdravlja i kroz maglu pošto mu je nos bio udaren ugleda čovjeka u bijelom mantilu. Misleći da je doktor uđe i zatraži pomoć. Čovjek ga sjedne, da mu čašu vode, i stavi mu flaster na nos. Kaže Maca njemu:
– Doktore dobio sam udarac u nos.
A čovjek će: – Nisam ja doktor nego Nikica Oršulić Johnny (Džoni) brico.
Pogleda ga Maca: – Ajde brata onda jedno šišanje na brzinu.

Eto, zašto volim ići u brijačnicu ili salon. Uvijek je veselo, a možeš čuti čudne i zanimljive priče. I jako mi je drago da ovaj zanat u našem gradu ne izumire, nego dolaze nove garniture mladih brijača koji nastavljaju s ovim poznatim metkovskim obrtom.

Veliki pozdrav svim bricama našega grada, puno sreće u poslu i samo da mu se ne dogodi slijedeće:
Jednoga dana dođe u brijačnicu cvjećar na šišanje. Nakon što se ošišao upita koliko je dužan.
Brijač odgovori: – Ništa niste dužni, ovaj tjedan šišam besplatno.
Cvjećar ode vrlo zadovoljan. Sutradan otvarajući brijačnicu, brijač nađe pred vratima pisamce zahvale na buketu od desetak ruža.
Malo kasnije dođe pekar da se ošiša. Nakon šišanja upita koliko treba platiti.
Brijač odgovori: – Ništa, ništa, ovaj tjedan šišam besplatno.
Pekar ode vrlo zadovoljan. Sutradan, otvarajući brijačnicu, brijač ugleda pred vratima košaricu s desetak krafni i pisamcem zahvale.
Sutradan dođe saborski zastupnik i kada htjede platiti brijač mu reče: – Ovaj tjedan šišam besplatno, ne trebate platiti. Zastupnik ode jako zadovoljan.
Kada je sutradan brijač došao otvoriti brijačnicu, ugleda pred vratima desetak saborskih zastupnika koji su se došli besplatno ošišati.

I u ratu i u miru brada i brkovi se briju !!!!!
POZDRAV OD LISKE !!!