Tribunj ima “Magareće utrke”, Sinj ima “Sinjsku alku”, a Opuzen ima svoju “Čikarijadu” – natjecanje u bacanju čikare (književnim jezikom rečeno, šalice) u Malu riku i pobjednik je onaj tko najdalje baci.

​Čikare se bacaju sa starog mosta u Opuzenu i tako već šesnaest godina za redom, bez pauziranja. Na samim počecima natjecanje je bilo rezervirano za muškarce, ali kasnije su i pripadnice nježnijeg spola dobile priliku da se okušaju u “bacanju”. I kako sada stvari stoje dobro im ide. Žene bacaju gotovo jednako kao i muškarci. Uzmu čikaru u ruku, uhvate dobar zalet na mostu i “šišaj” – ode čikara niz riku pa ko dalje dobaci.

Svi natjecatelji žele baciti čikaru što dalje i pobijediti. Ako baš i ne pobjede onda postići što bolje mjesto na ljestvici, jer Čikarijada nije obično natjecanje. To je stvar prestiža u mistu pa i šire u čitavoj dolini Neretve i Dalmaciji. Za sve je kriva udruga Santa Valerio koja je nositelj brojnih kulturni događaja u Opuzenu a Čikarijada je kruna njihovih aktivnosti.

Ivan Ančić Giovani kaže da su još kao mali bacali kamenje u riku. Natjecali se tko će dalje, više, bolje. I jednom trenutku kamenje su zamijenile čikare i tako je sve počelo. Od običnog bacanja čikara pa do jedinstvenog svjetskog natjecanja. Čikare se u vodu bacaju samo u Opuzenu. I to je zaista jedno patentirano natjecanje jer čikare ne tonu, već plutaju.

Kako su to postigli, pitamo organizatore?

– Čikara se napuni posebnom smjesom pur pjene i takva pluta na vodi. Ne može potonuti – otkrivaju nam.

Kada se baci, čikara pluta, sakupljač je pokupi i vrati na most gdje drugi nestrpljivi natjecatelj čeka da je ponovno baci u riku. I nikome nije dosadno jer je to najčudniji sportsko-zabavni događaj na zemaljskoj kugli.

Još malo i opuzenska Čikarijada će napuniti osamnaest godina, dobit će pravo glasa, pa se organizatori nadaju će “bacanje čikara u riku” postati olimpijski sport. Natjecati se mogu svi stariji od 16 godina, muškarci i žene. Trebaju samo imati dobru volju i čvrstu ruku iz koje će što dalje baciti čikaru u riku.

Svečani mimohod bacača Čikara koji pretendiraju na svjetski tron krenuo je uz pratnju fanfara. Više od trideset natjecatelja krenulo je vježbati na mostu, zagrijavati se, istezati ruke i noge kako bi što spremnije “ispalili” čikaru u riku. Iza njih su mjeseci suhih i mokrih treninga, priprema na visokom nivou. Uz vječnu slavu pobjednik će dobiti i remek umjetničko djelo Ante Živkovića Fošara.

Prodat ćemo prava čikarijade Kinezima, Japancima, Indijcima. Neka i oni bacaju svoje čikare u svoje rike, rekao je Giovani.

Ove godine posrećilo se Josipu Proviću koji je najdalje bacio čikaru, čak 63,22 metra. Za to je dobio nagradu, vječnu slavu i umjetničko remek djelo autora Ante Živkovića Fošara.

Finalisti Čikarijade su: Lovre Kešina, Nikola Radić, Jakov Krmek, Vedran Mustapić, Josip Prović, koji je najdalje bacio čikaru postavši tako slavodobitnik 16. ČIkarijade.

Družba Pivčeva kala tradicionalno je kuhala veliku teću punu mušula na buzaru, sa kojima su se okrijepili umorni bacači čikara, piše Dubrovački.hr.