USPJEH I NEUSPJEH

Ušao prvi kandidat kod poslodavca na razgovor za posao, poslodavac ga pita: “Koliko je 2+2?”, čovjek odgovori – 4. Nije dobio posao. Ulazi drugi, opet isto pitanje: Koliko je 2+2, i ovaj odgovori – 4, tako da ni on nije dobio posao. Ulazi treći, opet isto pitanje 2+2, ovaj malo zastao, pogleda poslodavca i reče: “Koliko god vi kažete.” – Poslodavac mu dade ruku i reče: “Čestitam, dobili ste posao”. – I danas je to očito svuda oko nas: ako hoćeš uspjeti, napredovati moraš se slagati pa makar 2+2 bilo 122. – Pred očima su mi prizori iz filmova ambicioznih mladih ljudi u besprijekornim odijelima i kravatama kako željni uspjeha i napredovanja slušaju svoga šefa i bespogovorno izvršavaju njegove naredbe. Tu vidim i ambiciozne mlade odvjetnike iz odvjetničkih ureda kod kojih se prostim okom može vidjeti kako im umjesto krvi paragrafi kolaju žilama. Znaju oni npr. da je njihov klijent ubio mladog policajca, ali svim će se paragrafima, člancima i stavkama služiti, zapravo legalno lagati da se njihov klijent proglasi nevinim. Ako im to uspije, ako ubojicu ne osude i proglase ga nevinim, taj odvjetnik je jako uspješan u svojim očima i u očima javnosti.

A kad je o politici riječ, i tu se logika više nije logika pa nam pati zdrav razum. Osobno mislim da je tu laži ili ako ćete “zaobilaženja istine” puno više od 10%. Ukratko, ti si uspješan političar, ako uspiješ prevariti drugu stranu, a ne da druga strana prevari tebe. Zato jedan naš istaknuti političar za sebe pobjedonosno kaže, a ja mu zamišljam samodopadni izraz lica: „Ja kad moram ići desno, ja dajem žmigavac lijevo, a kad moram lijevo, dajem desni žmigavac.“ Sami zaključimo je li to formula uspješnosti. Možda zaključimo da u današnjem svijetu zaista tako treba do onog trenutka dok i sami ne budemo na isti način prevareni, a onda ćemo to nazvati svojim pravim imenom. Bez obzira na sve i na sve nakaradnosti volio bih kad bi 2+2 u politici uvijek bilo 4, bez obzira što poslodavac kaže.

Kad su naša djeca u pitanju itekako nam je stalo da uspiju u životu, u zvanju, u braku i da budu uspješni ljudi. Tu su roditelji gotovo uvijek nekritični: znamo pretjerivati, očekivanja su prevelika, želimo da djeca ne naprave naše pogreške, želimo da oni uspiju tamo gdje mislimo da mi nismo uspjeli i tako uz puno dobrih namjera i uvjeravanja da je to za njihovo dobro, roditelji zanaju puno griješiti. Tu su razne aktivnosti, razni sportovi, instrukcije, glazbena škola, folklor, privatni satovi za ovo i za ono, u svjedodžbama po mogućnosti samo petice … Teret kojega ni odrasli ne mogu nositi. Evo jedna priča:

Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio kovertu na jastuku. Na njoj je pisalo TATA. S najgorim slutnjama, otvorio je kovertu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama: Dragi tata, pišem ti s velikom žalošću i tugom. Morao sam pobjeći s mojom novom djevojkom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa … Znam da je ti ne bi prihvatio zbog svih njezinih piercinga, tetovaža i njezine uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali – to nije samo ljubavna strast. Tata, ona je trudna. Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Janino dijete ću voljeti kao da sam mu ja otac, a mi želimo imati jako puno svoje djece. Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajat ćemo je i razmjenjivati s drugim ljudima u Komuni za kokain i ecstasy. U međuvremenu, molit ćemo se ne bi li učenjaci ipak uskoro našli lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to sigurno zaslužuje. Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posjet da vidite svoje unučiće. Tvoj sin Perica.

P.S. Tata, ništa od ovoga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice. Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske knjižice na mome  stolu. Volim te! – Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti kući.

Vjerujem da svatko od nas želi biti uspješan. Logički slijed misli je da biti uspješan, znači imati dovoljno novca, biti neovisan, tj. biti bogat. Primjećujem da je u današnje vrijeme uspješan već onaj tko nikome nije ništa dužan. Kad govorimo o uspjehu svi mi imamo neke planove, a život je ono što ti se dogodi dok planiraš nešto drugo. Osobno, poslije troje djece supruga i ja smo imali određene planove, djeca malo porasla, oboje radimo, malo ćemo prištedjeti, ući u ovu investiciju, za 10-ak godina bi se to, ako Bog da, moglo ostvariti… A kad tamo jednog dana vratila se supruga s ginekološkog pregleda s viješću – nosi blizance. Hvala Bogu, živi i zdravi, svi planovi štopirani, odgođeni do daljnjega. Jesmo li poslije ovoga manje ili više uspješni? – Tako je to inače u našim životima: i kad smo posve sigurni da je sve pod kontrolom, dogodi se da uradimo nešto što nam život iz temelja izmijeni. Kažu da svakoj dobi u životu čovjeka Bog pridruži njoj svojstvene nemire. Pa nam se učini kako u životu imamo više neuspjeha, nego li uspjeha.

Negdje sam pročitao što bi to bio uspjeh pa i vama prenosim:  S 2 godine uspjeh je imati suhe pelene; S 10 godina uspjeh je imati prijatelje svojih godina; S 18 godina uspjeh je imati vozačku dozvolu; S 20 godina uspjeh je imati žensku i dobar seks; S 30 godina uspjeh je imati puno para; S 50 godina uspjeh je imati puno para; Sa 60 godina uspjeh je imati žensku i dobar seks; Sa 70 godina uspjeh je imati vozačku dozvolu; Sa 75 godina uspjeh je imati prijatelje svojih godina; S 80 godina uspjeh je imati suhe pelene.

Da bismo bili uspješni na bilo kojem području imamo stručnjake za bilo koje područje koji nas stručno savjetuju kako nešto postići i biti uspješan u životu. – Kažu da čovjek mora odlučiti biti uspješan i tu odluku mora donijeti sam. Sam donosiš odluku, sam biraš i prihvaćaš odgovornost. Sve što je vrijedno imati vrijedno je i borbe. Tu nema mjesta izgovorima kojima mi redovito pribjegavamo: Eh, da sam pametniji… – da sam završio fakultet… – da sam zdraviji… – da sam mlađi… – da sam stariji… – da nemam ženu i djecu… – da imam nekog drugog šefa… – da imam druge suradnike… – da je neka druga stranka na vlasti… – da imam više novca… – da imam posao… – da imam ambicioznijeg muža… – da sam privlačniji… – da sam ranije počeo… – da imam veza… – da sam… I tako opravdavamo svoje neuspjehe. U životu nema jamstava, samo moramo dati najbolje od sebe, pa taman ne uspjeli. W. Churchill je rekao: „Uspjeh znači ići od neuspjeha do neuspjeha, a pritom ne izgubiti volju“.  Jer, koliko god to otišao krivim putem, evo, odmah se možeš okrenuti, vratiti i potražiti pravi put. Već je uspjeh ako prepoznaš da si na krivom putu.

Možemo naći puno savjeta gdje nam garantiraju uspjeh odmah, u dva koraka, u tri, pet ili deset koraka. Redovito se nude rješenja kako uspjeti i biti uspješan, a znači li to automatski da ćeš biti zadovoljan i sretan? – Jasno je da ne znači jer nas život poučava: toliko je bogatih koji nisu sretni, lijepih i prelijepih a nesretnih, uspješnih u svome poslu a nezadovoljnih  svojim životom, sa završenim visokim školama, a izgubljenih u prostoru i vremenu, poznatih glumaca i uspješnih športaša nesretnih u privatnom životu … Govorimo o velikim uspjesima, no većini ljudi rijetko se ukaže prigoda učiniti velika djela i postići velike uspjehe. Ipak nam život pruža puno prigoda za učiniti naoko mala djela, male uspjehe koje nas čine zadovoljnima i sretnima. Majka Tereza savjetuje da činimo mala djela s velikom ljubavlju… Tu je negdje i uspjeh i sreća. Bez obzira na neuspjehe, svima nam se pruža uvijek iznova prilika za sreću, jer uspješan je onaj tko je sretan. – Učimo od djece. Dijete uvijek može odrasloga naučiti tri stvari: 1. biti veseo bez razloga, 2. uvijek nečim biti zaokupljen – ne lijenčariti i 3. svom snagom se zauzimati za ono što želiš.

Na kraju ovih misli čini mi se da sam i vama i sebi dao puno „materijala za žvakanje“ u svezi s uspjehom i s neuspjehom: da uspjeh nije uspjeh ako si nesretan, da neuspjeh nije neuspjeh ako nisi obeshrabren i ako imaš volje za nove početke; i kako je teško povući granicu u stvarnom životu između uspjeha i neuspjeha; kako tvoj uspjeh vide ljudi, a kako se ti sam osjećaš … Mudar čovjek ne mjeri svoj uspjeh uspoređujući se s drugima, nego uspoređujući sebe jučer sa sobom danas. Dijelim s vama jednu misao opet iz starog rokovnika: Stari su snovi bili lijepi snovi. Nisu mi se ispunili, ali sretan sam što sam ih imao. Pri ruci mi je «Vijenac» Matice hrvatske (godište XVII, broj 406, od 24. rujna 2009.), na naslovnoj stranici vidim starijeg čovjeka kako drži list papira na kojem piše: Presretan sam da sam sretan! – Eto, ja bih volio u tim godinama biti tako uspješan, pa taman nemao suhu pelenu.

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta