MOLITVA ZA ŽIVOT

Šetam nekidan Bajerom (nasipom prema Kladi) i na trenutak pade mi pogled na vlastiti korak, jer bi ispred svakog mog koraka, ispod mog stopala, bježalo iz trave skačući i leteći na desetke kukaca, leptirića, malih skakavaca, buba i bubica, raznih mušica… Pa sve nešto u sebi razmišljam: Koliko li je samo sitnih kukaca pobjeglo u ovoj šetnji pred mojim korakom?! Koliko ih tek ima u travi i po livadama?! Koliko je samo života u travi i po livadama skriveno našim očima?! – Poslije u autu slušam vijesti, između ostalih: „Američka svemirska agencija NASA na izvanrednoj konferenciji danas je predstavila “veliko znanstveno otkriće” o Marsu. NASA je prvi put potvrdila postojanje dokaza o tekućoj vodi na površini Marsa. No, drugi znanstvenik Lujendra Ojha je puno suzdržaniji i kaže da je NASA malo pretjerala jer nisu pronašli dokaze tekuće vode, već hidratne soli.“ – Otkad je čovjek otkrio planete postavlja i pitanja o postojanju života na njima. Kad bi danas znanstvenici na nekom udaljenom planetu otkrili samo jednu jedinu živu stanicu, siguran sam da bi u cijelom svijetu bila udarna vijest: „Otkriven život na planetu!“

Vraćam se tako autom kući i kod Doma zdravlja vidim skupinu ljudi s nekoliko transparenata. Ne znam o čemu se radi, a sutradan ujutro čitam objašnjenje: „Sinoć su metkovski vjernici ispred Doma zdravlja Metković započeli četrdesetodnevnu molitvu za život djece koja umiru u pobačajima te su se tako pridružili molitvenoj pro-life inicijativi „40 Dana za život“ u koju je uključeno više od 625 tisuća ljudi diljem svijeta. Molitvena inicijativa zalaže se za prestanak pobačaja u hrvatskim bolnicama …“ – Kako i sebe (rođenjem i izborom) ubrajam u „metkovske vjernike“, postavio sam sebi pitanje zašto nisam i ja ispred Doma zdravlja i ne zamjerajući nikome ništa, odmah sam našao opravdanje (samog sebe pred sobom) kako nisam naučio moliti noseći transparente. No, zato sam odlučio ovim „Glasnim mislima“ pridonijeti razmišljanju o ovoj velikoj i osjetljivoj temi koja zadire u samu srž čovjekova života: tiče se pojedinca, roditeljstva, savjesti… Pa se opet sjetim našeg profesora: „Dečki, k’o Boga vas molim, nemojte nikada čačkati po tuđim savjestima!“ Osobno ne osuđujem nikoga. Ne pada mi na pamet. I tko sam ja da nekoga osuđujem?! Ali, slobodan sam postavljati pitanja, propitkivati i poticati na razmišljanje u ovoj osjetljivoj temi, jer, bioetička pitanja su sigurno najvažnija pitanja u suvremenom svijetu.

Često čujemo, kad se donose neki zakoni, kako je glavni argument donositelja zakona da je taj njihov zakon „znanstveno utemeljen“, a kad je u pitanju bioetika i ljudski embrij, znanstvenici se na ovom području najmanje slažu. Kad počinje život? Naš civilizacijski doseg dan danas nije definirao status embrija! Zapravo, suvremeno društvo ne zna što će s njim. Koji stav zauzeti? Što je embrij? Ontološki gledano nije definiran: je li stvar ili ljudsko biće. Pravno gledano u pravnom rječniku nema statusa embrija i ne znamo kako se pravno postaviti; u etičkom smislu također, kako će se pojedinac i društvo postaviti prema embriju – ne znamo. Očito je da je status embrija nedefiniran, a ako mu oduzmeš status – otvara se prostor manipulacijama. To potvrđuje i hrvatski Zakon o umjetno potpomognutoj oplodnji: ako oplodnja uspije s jednim embrijem, što se radi s drugima? – Ako umre donor, žena, država čuva zamrznute embrije 5 godina, a poslije? Najmanje je financijsko pitanje to da građani skupo plaćaju čuvanje. Postavimo i pitanje zašto se te nedefinirane nakupine stanica tako strogo čuvaju i za čuvanje se izdvajaju velika sredstava, ako to nije život, već obična stvar, nešto tamo bezvrijedno, a na svjetskom tržištu krema za ljepotu kože velika je potražnja baš za ljudskim embrijima… Trenutno ih samo u Hrvatskoj ima zamrznutih preko 20 000, a naše suvremeno društvo, znanstvenici i zakonodavci još nemaju zajednički odgovor na ova osjetljiva bioetička pitanja: Što je embrij? Kad počinje život?

Naše suvremeno društvo se zaklinje u znanost i prepušta i u ovom pitanju prirodnim znanstvenim metodama da definiraju i čovjeka i život. Na čovjeka se gleda isključivo kao na materiju, duhovna komponenta se zanemaruje. I u ovom pitanju se poziva na „znanstvena dostignuća“, a pritom se misli na biološke znanstvene metode. Biolog ne može u potpunosti definirati čovjeka. On može govoriti o sastojcima da se npr. embrij sastoji od ovih i onih stanica, gotovo uvriježeno kažu da je to „neka nedefinirana nakupina stanica“. Status čovjeka, status embrija može definirati filozofija, metafizika i teologija, a ako se ova strana zanemari, što je kod nas i u ovom slučaju više nego očito svjetonazorsko pitanje, opet su širom otvorena vrata manipulacijama. Zdravom logikom možemo zaključiti kako se radi o velikom paradoksu: suvremeno društvo se poziva na civilizacijske standarde i donosi zakone o abortusu, dopušta ga i poziva se na pravo žene da svojim slobodnim izborom može uništiti taj “skup nedefiniranih stanica“ jer se radi o njezinom tijelu, a s druge strane (počevši od Zakona o umjetno potpomognutoj oplodnji) poziva se na pravo/želju biti roditelj i sve će napraviti na temelju tih istih bioloških  znanstvenih metoda da „taj skup nedefiniranih stanica“ izraste u dijete. Naše suvremeno društvo zaista ne zna ni što će s djetetom: s jedne strane ga uzdiže gotovo do božanstva, a s druge strane tom istom djetetu, koje u svom početnom životnom stadiju ima svoj jedinstveni i neponovljivi DNA, ne dopušta živjeti  i zloporabi ga do krajnosti.

Već vam je poznata ova latinska izreka: „Autoritas non veritas legem facit.“ –   „Autoritet (čitaj: moć) stvara zakon, a ne istina.“ Postoji demokratska procedura u svim demokratskim državama: na parlamentarnim izborima od polovice izišlih birača, malo više od polovice te polovice stvori koaliciju i imaju više ruku u zraku za određeni zakon i to je to autoritas non veritas – moć, a ne istina. Naš premijer je pošteno priznao da je izbore dobio na svjetonazorskoj osnovi, koja u ovom slučaju kaže da embrij nije život, već nedefinirana nakupina stanica. A ja sam slobodan zamisliti mogućnost da je Američka svemirska agencija NASA, umjesto hidratne soli, na Marsu pronašla npr. ljudski embrij, tu nedefiniranu nakupinu stanica, bi li svi svjetski mediji objavili senzacionalno otkriće riječima „Na Marsu otkriven život!“…

Često ponavljam rečenicu: „Ima nas svakakvih, a najviše različitih.“ I u ovom velikom bioetičkom pitanju potvrđujemo naša neslaganja i različitosti: jedni za, drugi protiv, treće to ne zanima, a četvrtima svejedno… Vrednote su toliko isprevrtane da nam se čini kako ne postoji apsolutna vrednota. Postoji materijalni čovjek, a i on je nedefiniran, pa ga se instrumentalizira i s njim manipulira. Dokle? – Neću dalje! Mogućnost izbora čovjeka najviše čini čovjekom. Izbor pretpostavlja slobodu i odgovornost, pa u tom smislu izbora stavljam sebe ispred ovog velikog bioetičkog pitanja „Što je embrij i kad počinje život?“. Ja kao pojedinac trebam odgovoriti na ova pitanja: Je li za mene život počinje od začeća i traje do prirodne smrti? Je li embrij život ili stvar?  – A možda opet na samome kraju (ili na početku) uvijek stoji pitanje nad pitanjima: Tko je gospodar života i smrti? – Sve manipulacije i instrumentalizacije čovjeka kroz povijest čovječanstva svoje konačno ishodište imaju u čovjekovoj želji da bude gospodar života i smrti.

Priznajem kako sam se namučio s ovim mislima o velikom i osjetljivom bioetičkom pitanju, no mislim da za svakoga tko hoće ima „materijala za razmišljanje“. Svatko od nas bira i sebi daje odgovor. Tako i ja kao jedan u broju metkovskih vjernika, vjerujem u snagu molitve i zajedništva, ali ipak, umjesto parkinga ispred Doma zdravlja, biram šetnju Bajerom, pazim na vlastiti korak, razmišljam o životu, životu oko sebe se divim, zahvaljujem za dar života… Poštujem svačiji izbor, ne zamjeram niti prigovaram, samo ja osobno imam malih problema s transparentima…

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta