MAJKA

Uzimam nekidan s police jednu svoju knjigu, iz nje ispade list papira, a na papiru olovkom napisana pjesma – „Majci“. Pročitao sam je i prisjetio se dana kad mi je rođak prije 15-ak godina ranim jutrom javio u Rim tužnu vijest: „Rodijače, umrla ti je mater.“ Nekoliko dana poslije majčina sprovoda, vraćajući se brodom preko mora, u noći napisah majci tu pjesmu. Prošlo je dosta vremena, ali majčino je lice još živo ispred mene, njezin glas, majčine oči, ruke, majčine riječi … – „Onog dana kad je umrla majka, počela je starost.“ – kaže albanska poslovica, a njemačka poslovica kaže: „Majčina ljubav ne stari.“ Abraham Lincoln priznaje: „Sve što jesam i vjerujem da mogu biti, dugujem svojoj anđeoskoj majci.“ I poznati nogometaš Mario Balotelli priznaje: „Za mene, moja majka je sve!“ „Obično se sve druge riječi pojavljuju u dvoje ili troje, čak ih ima na desetke i stotine primjera. Mnogo je ruža, zvijezda, zalazaka sunca, leptira, braća i sestara, tetaka i bratića, ali je na cijelom svijetu samo jedna majka” (K. D. Wiggin) – Odlučio sam malo glasnije misliti – o majci.

Mislim da nije potrebno posebno naglašavati, nisu nam potrebne nikakve dodatne ankete javnog mnijenja niti statistički podaci, kako su obitelj, ljubav u obitelji, pripadnost obitelji i mir u obitelji najveće bogatstvo na svijetu. A u obitelji je najvažnija – majka.  „Dom ne čine bogatstvo ili prostranstvo, ljepota ili udobnost. Sve ovisi o majci.“ (G.W.E. Russell). „Vrline majke prelaze na potomstvo.“ – kaže latinska poslovica; „Majčino srce je dječja učionica.“ (H. Ward), a Napoleon nastavlja: „Majka je cijeli odgojni sustav u jednoj riječi.“  I još: „Dijete u prvim, presudnim godinama života majku doživljava kao snagu koja štiti i hrani. Majka je hrana, ljubav, toplina, zemlja. Kad te ona voli, znači da si živ, ukorijenjen, da si doma” (E. Fromm). – Teško je izabrati sve lijepe misli, narodne poslovice i mudre izreke o majci; sve su to pisali i izgovarali ljudi misleći na svoju majku i sve te lijepe misli samo pokazuju koliko je velika i važna uloga majke u našim životima. „Bog ne može biti svugdje, pa je zato stvorio majke“ – kaže židovska poslovica. „Majke nikad nisu same u svojim mislima. Majka uvijek mora razmisliti dvaput, jednom za sebe i jednom za svoje dijete.“ (Sophia Loren). „Najbolje mjesto za plakanje je uvijek na majčinom ramenu.“ (J. Picoult). „Majka je banka u koju ulažemo sve svoje brige i muke.“ (T.D. Talmage) „Ako je sve na ovom smrdljivom svijetu nesigurno“ – kaže James Joyce – „majčina ljubav to nije.“

„Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.“ (L. Wooten). „Prirodno stanje majke je nesebičnost. Kad postanete majka, više niste centar vlastitog svemira. Tu poziciju prepuštate svom djetetu, svojoj djeci.“ (Stevie Wonder). „Samo majka razumije ono što dijete nije ni izgovorilo.“ ... Poslije ove misli sjetih se jedne pripovjetke koju sam davno pročitao (ne znam naslov, zaboravio sam ime pisca, možda je to Ivan Raos); radnja se događa u Dalmaciji, negdje u Zagori, ljeto je i upeka’ zvizdan, a majka na leđa „naprtila burilo“ (drvena posuda) i sa sinčićem krenula po vodu na izvor udaljen od kuće sat vremena hoda. Kad su došli do izvora, i majka i sinčić su se napili vode u nekoliko navrata, tako da putem ne ožedne već da puno burilo vode donesu žednim ukućanima. Majka je napunila burilo, naprtila ga na leđa, prekrstila se i sa sinčićem krenula natrag kući. Hodali su tako njih dvoje preko brda po kamenjaru, zvizdan upeka’ i sinčić brzo ožednio. Šutio je jer je znao da se voda iz burila ne smije piti. Ali, majka k’o majka ( samo majka razumije ono što dijete nije izgovorilo), upita: „Sine, jesi li žedan?“ – „Nisam, majko!“ – odgovara sinčić. Nastaviše put, sunce, žega, krš i sinčić još više ožednio. Majka staje, skida burilo s leđa i moli sina da se napije vode. Sin odbija jer je čvrsto odlučio ne piti i dokazati kako je i on „velik“, a majka će njemu (to jedino majka može!): „’Ajde, sine, molim te, napij se! Otpij malo iz burila da je materi lakše nosit’…“

Vraćaju se moja dvojica malih iz škole i onako s vrata odmah zovu: „Mama! Mama!“, ja odgovaram iz kuhinje: „Nije mama, tata je!“, a oni će odmah: „Tata, a gdje je mama?“ – Drugim riječima, čast tati i čast ćaćama, ali majka je majka, mater je mater. – „Otac može okrenuti leđa svom djetetu,“ – kaže W. Irving – „braća i sestre mogu postati smrtni neprijatelji, muževi mogu napustiti svoje supruge, a supruge svoje muževe. Jedino majčina ljubav sve to preživi.“ – „Svaka se ljudska ljubav mora steći, osvojiti, zaslužiti. I usprkos zaprekama sačuvati. Samo se majčina ljubav niti stječe, niti zaslužuje.“ – „Država počiva na pravdi i sudovima, a domovina počiva na ženi i na materi.“ – Šezdesetih godina prošlog stoljeća naši su očevi išli „trbuhom za kruhom“ na rad u Njemačku (povijest se ponavlja!), a majke su ostajale doma, rađale i odgajale djecu, obrađivale polja, brinule se o kući i štali, školovale djecu, majke su bile sve … U znak zahvalnosti našim majkama, našim materama, u mom rodnom mjestu podignut je spomenik „Otočkoj majci“, ali ne samo kao znak sjećanja, već kao ponos i nadahnuće, kao obveza i zadaća „biti kao majka“… „Ne postoji način da budete savršena majka, ali postoji milijun načina da budete dobra majka.“ (Churchill).

Poslije smrti Arsena Dedića pročitao sam i njegov intervju koji je dao „Glasu Koncila“ prije 30-ak godina. Povod je bila pjesma koju je Arsen napisao i uglazbio o Majci Božjoj – „Marija majka, Marija žena“, a mene se dojmilo njegovo razmišljanje: „Za mene je bila novost ova ponuda da se ogledam i na polju duhovne šansone. Počeo sam razmišljati o tim stvarima o kojima nisam razmišljao. I tako sam ja stao, pomalo amaterski, razmišljati: ako je Bog mogao prvu ženu stvoriti „iz rebra Adamova“, ako je tako svemoćan, on je mogao i svoga Sina stvorili nekim od tih putova koji su u njegovoj moći. Ali, ako je On odlučio da majka Sina Božjega bude žena postojeća, da žena sa Zemlje rodi, znači da je vrijednost te žene takva da ona može biti dostojna majka Božjega Sina. Ja sam krenuo tim smjerom, naglašavajući u pjesmi misao da svaka prava čestita žena, naša žena, može biti dostojna majka koja će roditi i Sina Božjega … Ja sam ponajprije imao pred očima svoju majku. Moja je majka najobičnija žena Šibenika, doseljena iz Rupa kraj Skradina. Žena koja nikada u životu nije obukla haljinu, cijeli je život provela u bluzi i kotulu, preko kojega se kod kuće nosi traverša, a za izlaske bez traverše. Znam da je moja majka za vrijeme rata znala hodati po 30 kilometara do Drniša da nam donese štogod za jelo. Žena koja je sama izborila sve u životu, za obitelj, za djecu. Ona je bila moje neposredno nadahnuće.“

„Dobra majka ne pita „hoćeš li“, već daje.“ – Kad majka hrani dijete, izdašna je kao nebo, a kada djeca hrane majku, broje svaki dan i svaki zalogaj.“ – kaže vijetnamska poslovica. I u našem narodu se kaže da jedna majka lakše hrani sedmero djece, nego sedmero djece jednu majku. Mogli bismo još puno o majkama, o njihovoj ljubavi i žrtvi, mogli bismo i o nerazumijevanju djece, o neuzvraćenoj ljubavi i nezahvalnosti, ali sam odlučio ove misli završiti  s jednom poučnom pričom: Tužnu monotoniju beskrajnih pustih cesta u Južnoj Americi prekidaju velike gomile kamenja zvane «ceferinos». Na svakoj od tih gomila nalazi se boca vode. Vodu ostavljaju vozači kamiona koji žele podsjetiti na poznatu istinitu priču. Jedna se majka zajedno s djetetom izgubila u nekoj od tih pustih ravnica. Dijete koje je umiralo od žeđi, majka je napojila vlastitom krvlju. Pronašao ih je vozač kamiona. Dijete je spasio, no majka je već bila mrtva. – Poruka priče je vrlo snažna pa ću samo ponoviti gore rečeno: „Meni je moja majka sve!“(Balotelli). – Bez obzira na naše izbore, na naše ljubavi i razočarenja, bez obzira na naše pute i stranputice, uvijek imamo jednu sigurnu ljubav – ljubav svoje majke.

Vatroslav Vugdelija
Radio Delta