Ostanimo u kontaktu
SPOT Shopping Mall 1200px

NOGOMETNA LEGENDA

Razgovarali smo s Antunom Bracom Prcom, bivšim igračem i trenerom NK Neretve

Objavljeno prije

Povodom 100-te obljetnice osnivanja prvog nogometnog kluba u Metkoviću (NK Narona) odlučili smo razgovarati s nekolicinom bivših igrača i trenera koji su ostavili dubok trag u razvoju nogometa u Metkoviću i doprinosili uspjesima Narone i NK Neretva.

Budući da je Antun Prce kao nogometaš i trener proveo u NK Neretvi oko pola stoljeća, a i danas je kao 85-godišnjak čest gost na utakmicama zamolili smo ga za razgovor. Iako je u svom vrtu obavljao uobičajene radove, ubrzo je nakon poziva sjeo u svoj Golf i stigao do gradskog parka, u kojemu i oko kojega se svakog dana nalazi sa svojim mlađim prijateljima umirovljenicima. Potom smo krenuli bilježiti riječi istinskog sportaša, sportskog držanja i vrlo dobrog pamćenja.

Antun Braco Prce rođen je 1934. godine pa će 20. svibnja 2019. napuniti 85.

Iz Krućevića kod Mostara preselio je u Metković 1947. godine i odmah se „upisao“ u pionire Neretve upijajući pokaze i savjete trenera Srećka Jelavića. Dvije godine kasnije upisao je u Makarskoj Ekonomski Tehnicum, i postaje članom NK Zmaj. Za prvu momčad toga kluba zaigrao je sa 18 godina, a po završetku školovanja vraća se u Metković.

Kako je NK Neretva obnovljena 1955. godine, uključio sam se u rad te sam igrao do 1964. godine. Tada sam postao šef računovodstva TP Razvitak, a tadašnji direktor i jedan od najzaslužnijih za nastanak tako velikog poduzeća, Lazo Zelenković, rekao mi je da posao u Razvitku i nogomet ne mogu zajedno, pa sam se ostavio igranja, – pripovijeda nam šjor Braco.

Ipak, 1965. počinje raditi s juniorima Neretve te je vrlo brzo vodio svoje momke u kampove, a i sam se stručno usavršavao. Već tada učio je od Miljana Miljanića s kojim je kasnije postao veliki prijatelj, ali i od Antuna Lakošeka koji je bio selektor za mlađe uzraste za područje Dalmacije.

Njegova upornost, rad i disciplina te ponajviše stručnost, doveli su ga 1968. do funkcije prvog trenera seniorskog sastava Neretve koja je tada igrala u Dalmatinskoj zoni. Sa svojim momcima u sezoni 1970./71. osvojio je bez poraza prvo mjesto te je Neretva u sezoni 1971./72. igrala u Drugoj ligi Jug s klubovima iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Momčadi u prvom dijelu pod palicom Antona Dračića Baje nije dobro krenulo, pa ga ja zamijenio Prce. No na kraju jeseni i malog broj bodova uprava je za trenera angažirala proslavljenog igrača i reprezentativca Muhameda Mujića. Kao što je poznato Neretva je u Drugoj ligi ostala samo jednu sezonu, iako je na kraju sakupila 31 bod.

Potom sam nastavio raditi s juniorima i zbog toga sam ponosan. Vježbao sam i poučavao Stipu Nikolića, Marevića, Brečića…, jednu sjajnu generaciju ljudi i nogometaša koji su desetak godina igrali zajedno i donosili uspjehe svom klubu i gradu. Podsjećam da su igrači Neretve Mišo Krstičević i Igor Štimac postali reprezentativci, ranije sam igrao s pokojnim Andrijom Ankovićem koji je također bio reprezentativac (Anković je napustio Neretvu 1958., i prešao u Hajduk), a kasnije je to postao i Darijo Srna. Radio sam još i sa seniorima, ali sam od 1995. do 2000. godine bio šef omladinske škole i selektor za mlađe uzraste za područje DNŽ, pri čemu sam usko surađivao s Ivanom  Gudeljom. Iz te generacije potječe Darijo Srna koji je zaigrao za U-17 Hrvatske kao jedini član kluba iz Treće lige. Ivan Gudelj je zamijetio njegove kvalitete i odmah ga pozvao. Moram reći da je iz te generacije i Nikica Jelavić koji je također bio hrvatski seniorski reprezentativac (iz Neretve), – ponosno će iskusni trener.

Stjepan Ilić, Ante Prce i Nikša Martinac

Inače, Antun Braco Prce nije bio samo igrač ili trener u Neretvi već je u nekoliko navrata bio član Nadzornog odbora kluba, ili član uprave. Ističe da i danas čuva brojne pisane pripreme za treninge ili određene dokumente iz Neretvine povijesti. Veze s Neretvom nije prekinuo ni u posljednja dva desetljeća. Takav je naš Braco.

A onda, odosmo opet u povijest nakon našeg pitanja što je Neretva u njegova vremena značila za Metković, Dalmaciju i Hrvatsku.

Čujte, Neretva je bila institucija. Znalo se i zna se da su tri takve institucije u Metkoviću, blagdan sv. Ilije, Gradska glazba i NK Neretva.

Nije bilo kuće iz koje nije bilo članova Neretve, bilo kao igrači ili kao treneri ili članovi uprave, ali i navijači. Nedjeljno poslijepodne bilo je rezervirano za gledanje utakmice i navijanja, a poslije bi se pričalo o golovima i potezima.

Morate znate da smo dostojno predstavljali naš grad i u Hrvatskoj i u BiH i u Crnoj Gori, gdje god da smo došli. Isticali smo po svom ponašanju, igri zalaganju ali i pjesmi gdje god da smo boravili. Da je Neretva kao klub bila prepoznata u državi svjedoče dolasci na pripreme u Metković, Crvene Zvezde, Partizana, Radničkog iz Niša, Željezničara, tuzlanske Slobode i drugih klubova. Riječju, mi smo bili uzorni i uzor mnogima. Naš klub vodili su trgovci, intelektulaci, profesori, ekonomisti, općenito ugledni ljudi (Masovčić, Damić, Zlodre, Krešić, Gabrić i ostali), a Neretvu je uvelike pomagalo TP Razvitak, – ističe sjetno naš sugovornik.

Prce je k tomu dodao i činjenicu da je Neretva bila privlačna sportska destinacija za brojne nogometaše iz drugih krajeva ili klubova. Daleke 1958. iz FK Sarajevo stigao je Ćazim Kusturica,  zatim su  u Neretvi igrali Uzeir Srna, Enver Jakirović, Ibrahim Jakirović, Miroslav Kordić, Šefik Alajbegović, Tomo Novak, Luka Bonačić, Goran Brailo, Ivica Matković, Milidrag Hodžić te mnogi drugi.

Prisjetio se i igrača iz svoje generacije.

Volio sam igrati Hrvojem Jeramazom, on je igrao lijevu polutku , a ja lijevo krilo. Iz nas je bio nenadmašni Frano Medak kojega smo zvali tata. Znao je i glavom i nogom , bio je vrhunski igrač. Vaš prezimenjak Ante Jakić Perleta igrao je desno krilo. Slagali smo se. O Ankoviću da ne govorim. A kako je tek branio Ante Nikolić Mida. Nikola Bebić – Sinkola svojim je golom 1967.x godine izbacio Hajduka iz Kup natjecanja.  Veliku su igrač bili Anton Dračić, Mato Majić, Ante Golijan, Ante Medar, Joško Medar, Savo Ekmeščić, Stipe Nikolić, Joško Pandža, Enver Jakirović i niz drugih. Ako govorimo o strijelcima sjetimo se Mire Prusca i Suada Šoše… Treba uvijek spominjati da su brojni vrhunski igrači Neretve nakona završetka karijere postali treneri, suci, delegati i nogometni funkcioneri. Bariša Majić je bio vrhunski igrač, trener i sudac, Boris Brkljačić također, Bariša Kaleb djelovao je u Neretvi, Hajduku, RK Zagrebu, Nikola Kaleb bio je vrhunski sudac, Branko Bebić-Kondak i danas je delegat na utakmicama Prve HNL, treneri su i Mišo Krstičević, Stipe Nikolić, Duško Mijoč, Goran Galov, Mario Gujinović,Mario Svaguša i mnogi drugi. I u tomu je vrijednost Neretve kao kluba. Pokojni Ante Martinac bio je igrač i tajnik, a potom je radio u HNS-u, Leo Zlodre je bio dugogodišnji tajnik i predstavnik Neretve u nogometnim tijelima, a zna se što u nogometu znači ime Ante Pavlovića, – kazao je Prce.

Dotaknuo se i nekih loših stvari u Neretvinoj povijesti kao što su namještanje rezultata s Rudarom iz Kaknja u Metkoviću 1958., nepotreban (po njemu) ulazak u Prvu ligu 1994. godine i stečaj 2017. godine. Drži da je Neretvin plafon Treća liga, a u klubu najveći broj igrača mora biti iz Metkovića, uz dva do tri igrača sa strane. Zadovoljan je boljim uvjetima za rad svih uzrasnih kategorija i interesom mladih za nogomet.

Nije na odmet spomenuti da je Antun Prce radio u TP Razvitak kao šef računovodstva, i kao šef Elektroračunskog centra. Razvitak je među prvima u Hrvatskoj nabavio kompjutore za elektronsku obradu podataka, a on i pokojni Ante Martinac držali su predavanja po Hrvatskoj i Sloveniji. Radio je do 1995. godine, savjesno, uspješno , stručno i marljivo. Na prvom mjestu bila mu je njegova obitelj. Sinovi Stipan i Boro odradili su juniorski staž u Neretvi, kao i unuk Vlaho. Sin Stipan je kineziolog i doktor znanosti.

Ante Prce i Davor Šuker

Za svoj doprinos razvoju nogometa u Metkoviću Antun Braco Prce više je puta nagrađivan. Nedavno je u Zagrebu (i u Metkoviću) iz ruku predsjednika HNS-a Davora Šukera primio najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza Trofej podmlatka 2019., za značajan doprinos razvoju mladih igrača.

RUKOMET

Dario Raguž pojačao redove RK Metković-Mehanike

Objavljeno prije

Pred novu igračku sezonu Uprava kluba u svoju momčad dodala je posljednju kariku. 

Desno krilo inozemne karijere, rođeni Metkovac i dijete metkovske rukometne škole, Dario Raguž. Nakon posljednje dvije godine provedene u Sloveniji odlučio je u naponu karijere vratiti se kući i zaigrati sa svojom momčadi.

Dario je već u srednju školu otišao u Split i svoju igru uvježbavao u RK Balić i Metličić nakon čega je prvi put uz RK Izviđač zaigrao SEHA ligu. Dvije godine igrao je sa hrvatskim premijerligašem Spačvom iz Vinkovaca Ligu za prvaka, a druge je godine bio drugi strijelac lige. U dresu Hrvatske reprezentacije ima europsko zlato i četvrto mjesto na svijetu. S obzirom na takav put našeg mladog sugrađanina sretni smo što se odlučio vratiti kući. 

“Prepoznao sam kako nova uprava radi dobar posao. Posebno mi se svidjela vizija Metkovića u premijer ligi jer smatram da ondje i pripada. Sigurno se u ovom dijelu karijere ne bih vraćao kući da ne mislim da je to ostvarivo. Mislim da ću s momcima uspostaviti dobru komunikaciju s obzirom da ih većinom sve poznajem, isto tako veselim se radu s trenerom Čagljem o kojem sam čuo samo pohvale. Navijači će sigurno biti veliki pokretač cijele ekipe pa se nadam da će pratiti naše utakmice u dvorani već u rujnu. “

Ovim pojačanjem kompletirana je ekipa RK Metković-Mehanika koju čini 18 igrača iz neretvanskog bazena koje s pravom nazivamo domaćima te dvojica uvjetno rečeno stranaca koji nam dolaze iz Jajca. Time je naglašen smjer uprave u kojem je glavna vodilja povratak rukometa kući.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija Sl8 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije