Povodom Međunarodnog dana obitelji proveden projekt ‘Medijski dani’

U sklopu Školskog preventivnog programa, 14. i 15. svibnja, u Osnovnoj školi Stjepan Radić provodio se projekt Medijski dani povodom Međunarodnog dana obitelji. Projekt se sastoji od tematskih dana koji će se održati u školi, a u kojima će sudjelovati učenici, njihovi roditelji i učitelji. Tematski dani će uključivati predavanja i radionice za učenike od 3. – 8. razreda, prilagođene njihovoj dobi. Izvoditelji projekta su volonteri Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu iz Zagreba – uglavnom studenti komunikologije i novinarstva te magistre i magistri struke. Cijeli projekt, a tako i sam medijski dan te sve aktivnosti bit će isključivo pod nadzorom stručnjaka prof. dr. sc. Danijela Labaša i doc. dr. sc. Igora Kanižaja.

Jučer, 14. svibnja u 17.30 h, održano je predavanje za predstavnike Vijeća roditelja – Komunikacija u obitelji u medijsko doba, a predavač je bio prof. dr. sc. Danijel Labaš.

Ispred Vijeća roditelje uvodnu riječ je dala predsjednica Vijeća Romana Gabrić i pedagogica Nikolina Vugdelija, a predavanje je nastavio dr. Labaš.

Fokus predavanja svodio se na medijsku izloženost djece i potrebu za obiteljskim komuniciranjem. Izneseno je više odličnih empirijskih zaključaka, pa ćemo vam neke i prenijeti.

Suvremeno dijete 21 st. u školi godišnje provede 11.000 h, a uz medije 19.000 sati, te se logično postavlja pitanje tko više utječe na formiranje osobnosti, mediji ili učitelji i nastavnici. Današnje djeca za vrijeme provođenja nastave 50 posto vremena provedu na pametnim telefonima i tabletima, tako da se broj od 11.000 sati može prepoloviti na 5.500. Ovaj podatak može biti zabrinjavajući, ali i motivirajući za nastavnike, koji će vjerojatno, kao dio nastave kao obvezu uzeti korištenje tableta u razrednoj nastavi. Dijete je izloženo i medijskom nasilju, te je preporučljivo da mi kao roditelji, u dnevnoj komunikaciji ukažemo na zamke, te se potrudimo, biti u korak s vremenom, naučivši  vještine novih elektroničkih komunikacija i medija. Na taj način lakše bi shvatili i pomogli svom djetetu. Elektroničke komunikacije stavaraju određenu vrstu otuđenja, te klasična obiteljska komunikacija je sad potrebnija nego ikad. Male spužvice upijaju informacije od tamo gdje ih mogu dobiti, te ako ih mi kao roditelji ne dajemo i ne iskomuniciramo sa svojom djecom, ona će ih potražiti na drugom mjestu. Vrlo interesantan empirijski podatak je da samo 2 posto „znanja“ možemo naći na internetu. Wikipediju svakako ne bi trebalo uzeti kao ozbiljan izvor, znanje je još u knjigama standardnog formata, a kada će biti prepisano u digitalni format, može se naklapati. Poentirat ćemo tako da klasični odgoj provodimo na najbolji način uz vještine komuniciranja koje posjedujemo, paralelno se educirajući, jer je neminovno da mediji dnevno napreduju i sve više postaju sastavni dio svakodnevnice. Uz osobnu edukaciju i spoznaju o suvremenim medijima lakše ćemo svom djetetu pomoći u izbjegavanju standardnih komunikacijskih zamki. Ono što mi ne uspijemo, tu su volonterski i stručni timovi, kakav je i ovaj dr. Labaša, koji stručno provode školske projekte educirajući djecu i roditelje o prednostima i manama današnjeg komunikacijsko – medijskog utjecaja. Ako vam je tema interesantna, puno odgovora možete naći njihovoj web stranici www.djecamedija.org.