Na temelju članka 40. Zakona o medijima, a u svezi članka objavljenog na našem portalu od 16. ožujka 2015., pod naslovom „Gradonačelniče Petrov, smislite bolji alibi za sastanak s Karamarkom“, demanti Marijane Galov, dr.med objavljujemo u cijelost:

Poštovani,

Na temelju članka 40. Zakona o medijima, a u vezi članka objavljenog na Vašem portalu od 16. ožujka 2015.: „Gradonačelniče Petrov, smislite bolji alibi za sastanak s Karamarkom“ molim Vas da objavite ovaj tekst kojim nastojim ispraviti dio teksta s netočnim i nepotpunim informacijama.

Kroz sve ovo vrijeme koordiniranih napada na mene u kojemu je uz određene političke opcije prednjačio upravo Vaš portal nisam reagirala zbog zaštite ustanove u kojoj radim koju predstavlja i za koju je odgovoran isključivo ravnatelj.   Međutim, članak u kojemu je ponovno izneseno dosta netočnih i nepotpunih informacija, ali i zbog stručnog mišljenja  Sekcije dječje rahabilitacije Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, koja je u svom dopisu od 23. veljače ove godine potvrdila sve ono na što već dvije godine, prvo usmeno a onda i pismeno, upozoravam, dužna sam reagirati.

Naime, u članku stoji da je u lipnju prošle godine prestala (preko noći) fizikalna terapija za djecu s neurorazvojnim poteškoćama s objašnjenjem kako djelatnici Doma zdravlja nemaju potrebnu edukaciju za obavljanje iste, pozivajući se na napredne tečajeve, primjerice tečaj po Bobathu. U međuvremenu se tema nastavka fizikalne terapije povlači po sastancima Doma zdravlja, no ne može se naći adekvatno rješenje. 

Već dvije godine, usmeno i pismeno, otkako radim kao fizijatar u Domu zdravlja Metković, upozoravam na probleme djece s neurorazvojnim smetnjama. O problemu se u tri navrata raspravljalo na sjednicama Stručnog vijeća, prvi put  28. 1. 2014., potom 24. 7. 2014. i 24. 11. 2014.,  s kojih su se slali upiti što je učinjeno po pitanju neurorazvojne rehabilitacije, bez odgovora nadležnih (o tome postoje zapisnici). Pisanim putem 10. lipnja 2014. obratila sam se članovima Stručnoga vijeća, ravnatelju g. Mihovilu Štimcu i zamjenici župana gđi Mariji Vučković. U spomenutom dopisu ponovno upozoravam na problem te da bi se obavljala neurorazvojna rehabilitacija moraju se stvoriti neki preduvjeti.  Prije svega to je edukacija liječnika i terapeuta. Ona se sastoji od edukacije u specijaliziranoj ustanovi Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama (Goljak) Zagreb i tečaja iz  neurorazvojne Bobath terapije, sa osiguranim smještajem i plaćenim troškovima života. Nakon edukacije potrebno je osigurati prostor za liječnika sa posebno  izrađenim krevetom i opremom za preglede. Prostor u kojemu će raditi terapeuti potrebno je  opremiti s Bobath krevetom i drugom opremom za rehabilitaciju djece. Također, smatram da su potrebne edukacije za sve ostale terapeute u drugim segmentima terapije.

Nakon prikupljanja informacija pokušaja komunikacije s voditeljicom odjela fizijatricom dr. Marijanom Galov koja je odbila razgovor 

Netočno je da sam voditelj odjela. Ja sam voditelj stručnog tima koji se sastoji od  medicinske sestre, sedam terapeuta i mene kao liječnika specijalista fizijatra. Nisam voditelj odjela i samim tim ne mogu bilo što uvoditi niti ukidati.

Netočno je da sam odbila razgovor , rekla sam vašoj novinarki da kao liječnik nemam ovlasti davati informacije o bilo čemu  u Domu zdravlja i da pita nadležne, a to su u ovom slučaju ravnatelj kao ovlaštena osoba poslodavca i Županija kao vlasnik Doma zdravlja, odnosno poslodavac.

Nakon što smo dodatno provjerili te naišli na odgovore kako je zahtjevna edukacija dr. Galov poželjnja u radu s djecom, ali nije NUŽNA 

Upit sam poslala Sekciji dječje rahabilitacije Hrvatskoga društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu koji su eksperti u tom polju. Dio njihovog odgovora od 23. 2. 2015. g., koji sam dostavila svim nadređenima, glasi:

Podupiremo stav kolegice kako se ne smatra kompetentnom u dijagnostici i indiciranju neurorazvojne terapije, budući da nema edukaciju iz ove specifične kazuistike.

Kako djeca iz Metkovića ne bi bila zakinuta za adekvatnom procjenom neuromotoričkog statusa i posljedičnim liječenjem u obliku neurorazvojne kineziterapije, predlažemo da se kolegici omogući promptna edukacija kako bi nakon toga bila kompetentnom u tom području. Do tada je potrebno organizirati ovaj vid dijagnostike i liječenja u najbližem većem centru kojem gravitiraju stanovnici Metkovića.

Fizioterapeuti nikako ne mogu samostalno provoditi  terapiju i ne mogu preuzimati odgovornost za ishod liječenje djeteta, jer je to isključivo zadatak fizijatra koji se bavi habilitacijom djece, čija ingerencija nadilazi samo uočavanje odstupanja.

Neizostavno je naglasiti da djeca koja provode re/abilitaciju moraju biti u zasebnoj dvorani i da ne koriste niti strunjače niti ostala pomagala kao i odrasli. Prostor u kojem borave djeca mora biti oplemenjen s dječjim rekvizitima kako bi ga što bolje prihvatili i na taj način postizali veći uspjeh tijekom terapije.

Zbog nepostojanja subspecijalizacije iz dječje re/habilitacije, kazuistikom iz tog područja, nužno je da se bave liječnici koji imaju radnog iskustva u navedenom području minimalno 5 godina ili završen tečaj Bobath ili tečaj Vojta.

Interdisciplinarni i transdisciplinarni rad čine fizijatar, fizioterapeut, defektolog, logoped, psiholog, radni terapeut. Na čelu tima i izradi plana i programa je dječji fizijatar.

Dječji fizijatar isključivo indicira kineziterapiju ( ne fizioterapeut, neuropedijatar, ortoped, neonatolog, primarni pedijatar, obiteljski liječnik niti defektolog-rehabilitator ), hoće li to biti Bobath, Vojta, klasična neurorazvojna medicinska gimnastika ili neki drugi oblik liječenja.

Napominjemo da je uslijed nedostatka subspecijalizacije već 2.prosinca 2013.g. pokrenut registar fizijatara koji se bave dječjom re/habilitacijom.

Nestručnost, nekompetentnost i neznanje povlače za sobom loš ishod liječenja, ali nerijetko i zakonsku odgovornost sa svim svojim reperkusijama.

Nadamo se da je iz svega navedenoga jasno determinirana kompleksnost, specifičnost i osjetljivost neurorazvojne re/habilitacije.

„Onaj tko ne zna, a zna da ne zna učenik je, pouči ga“.

U potpisu,

Predsjednik HDFRM, prof. dr. sc. Tonko Vlak, prim. dr. med.;

doc. dr. dc. Valentina Matijević, prim. dr. med., predsjednica Sekcije dječje rehabilitacije;

Asija Rota Čeprnja, dr .med.,  zamjenica Predsjednice Sekcije dječje rehabilitacije;

Željka Kolak, dr. med., zamjenica Predsjednice Sekcije dječje rehabilitacije i

Jelena Marunica Karšaj, dr. med., tajnica Sekcije dječje rehabilitacije

Veljače 2015. g. – Metkovic News objavljuje članak na ovu temu, te pišemo da se održala sjednica Stručnog vijeća Doma zdravlja na kojoj su se fizioterapeutkinje koje su prije radile s djecom izjasnile da se slažu s dr. Galov kako im je potrebna dodatna edukacija te da ne žele nastaviti rad s djecom.

Netočno je da su fizioterapeutkinje bile na sjednici Stručnog vijeća; u sastavu Stručnog vijeća su isključivo liječnici. Ravnatelj i zamjenik ravnatelja su, bez mene kao liječnika, održali sastanak sa fizioterapeutima. O sastanku su fizioterapeuti  sastavili svoju pisanu izjavu.

Dobila sam dopis, 6. ožujka 2015.g., u kojem se traži „da do 14 h, dana 11. 3. 2015. g. napišem koji bi fizioterapeuti pohađali edukaciju za rad s djecom sa neurorazvojnim poteškoćama – Bobath, planirani termini edukacije, planirani troškovi. Navedeni podaci potrebni su nam kako bi na vrijeme mogli planirati troškove edukacije, te organizirati rad za vrijeme odsustva odabranih kandidata.

Dopis se nije odnosio na mene kao liječnika, svejedno sam u svom dopisu od  11. 3. 2015. g. napisala da sam spremna pohađati edukaciju (što govorim od prvog dana) koja se sastoji iz dva dijela navedena u dopisu od 10. 6. 2014. g.U ovom trenutku nije mi poznato vrijeme održavanja tečaja iz neurorazvojne Bobath terapije za liječnike niti su mi poznati troškovi koji će proizaći iz takve edukacije.

Isto tako zamolila sam da se svakog terapeuta o istomu pita ponaosob.

Iz svega navedenog je razvidno da već dvije godine upozoravam na problem i ako započnu tečajevi za rad s djecom da  je  potrebno osigurati edukacije za sve ostale fizioterapeute u drugim segmentima terapije. Dopis za edukaciju dolazi tek 6. ožujka 2015. g. i naravno ne za mene kao liječnika, nego samo za fizioterapeute.

Kao liječnik želim se educirati i raditi sukladno pravilima struke, isto tako ne mogu preuzeti odgovornost za nešto u čemu nisam kompetentna.

Sve iznesene tvrdnje imam  evidentirane u pisanom obliku.

Nisam se ogriješila o nikakvu moralnu i zakonsku obvezu.

Molim Vas da objavite moje priopćenje radi zaštite mojih prava.

S poštovanjem,
Marijana Galov, dr.med. v.r.
specijalist fizik. med. i rehab.

Metković, 19. ožujka 2015. g.