Neretvanski lađari uporno i savjesno čuvaju neretvansku tradiciju

Kad je skupina prijatelja i mještana našega Vida prije nekih 40-tak, a možda i više godina izvadila iz mulja zaboravljenu neretvansku lađu, obnovila ju i opremila te u njoj isplovila prema moru, a onda se uoči Gospe Snježne vratila u svoj Vid, malo je tko mogao naslutiti što će se kasnije događati s tim tradicijskim neretvanskim plovilom, na kojemu se rađalo i umiralo, kako je negdje napisano.

Uporni Viđani, Marko Marušić i njegovi sumještani, kao da su osjećali da će se jednog dana održavati neretvanski maratoni lađa na svehrvatskoj razini, ali i oni na lokalnoj razini povodom vjerskih ili državnih blagdana, te da će taj tradicijski i sportski spektakl na obale Neretve privući stotine tisuća ljudi iz zemlje i svijeta.

Devedesetih su svojim idejama i organizacijom svoj doprinos očuvanju lađarske tradicije podarili Milojko Glasnović i Pavo Jerković, ali i  ljudi iz malih i većih  naselja u dolini Neretve. Na početku su lađari veslali u svojim obnovljenim lađama, koje nisu baš uvijek bile istih dimenzija ili izgleda pa je zbog toga bilo ponekad i nesporazuma, zbog čega je Udruga lađara Neretve uspjela nabaviti identične lađe za sve posade, koje lađe preuzimaju uoči svakog maratona.

Iz godine u godinu Neretvanski maraton lađa postajao je sve zanimljiviji domaćoj i široj javnosti, za dolazak i ulazak na prateće brodove tražila se karta više, u Metkoviću i u Pločama viđali smo brojne javne osobe, a država, županija, gradovi i općine aktivno su potpomagale pripreme i samo održavanje maratona.

Na maratonu su osim neretvanskih udruga sudjelovali i lađari iz susjedne Hercegovine, zatim su se uključivali Hrvati-lađari iz Vojvodine, Zagreba, Bjelovara te ostalih hrvatskih županija, ali i Moliški Hrvati iz Italije.

Sama organizacija maratona sa sve više posada tražila je od svih sudionika maksimalne napore u svemu pa i u traženju sponzora. Brojne udruge zatražile su stručnu pomoć naših istaknutih veslačkih veličina i nositelja medalja s brojnih svjetskih natjecanja koji su se prihvatili vođenja lađarskih udruga i pripremanja lađara za velika natjecanja.

Neke udruge su nestajale, a nove nastajale. Lađari su odmah nakon završetka maratona započinjali pripreme za sljedeći. Često u tišini, na vodotocima se mogao čuti samo zvuk vesala. Mladi i iskusniji zajedničkim su naporima pokušavali (i danas pokušavaju) dosegnuti odgovarajuću tjelesnu spremu, ali i ostvariti taktičke zamisli svojih instruktora-trenera.

U međuvremenu, između maratona, Udruga lađara Neretve i lađarske udruge, usmjerile su svoje aktivnosti i na promoviranje neretvanske lađe i lokalne tradicije u svijetu. Uspjeli su i u tomu. Naši lađari veslali su na mjestima gdje nikada ranije neretvanska lađa nije viđena, i stizali su na cilj unatoč brojnim teškoćama.

U subotu, 12. lipnja lađari UL Sv. Ilija iz Metkovića, nakon 4 dana, uplovili će u Kotor. Savladali su u 4 etape stazu duljine 280 kilometara kako bi spojili dvije župe i Hrvate u dvije države. U Kominu je održan 3. Lađarski kup sv. Ante, čiji su pobjednici Gusari 1, a drugi Gusari 2, te treći Crni put.

Do novog maratona u kolovozu čekaju nas kup natjecanja u čast Gospe Karmelske, sv. Ilije, Gospe Snježne, i još nekoliko nastupa lađara. Svi samozatajni lađari, među kojima ima i bivših sportaša, jedva čekaju da ispod Mosta krene novi maraton.

Želimo im bolje epidemiološko stanje, osobno zdravlje i uspjeh na velebnom tradicijsko-sportskom spektaklu!