U osam objavljenih nastavaka o 100 godina nogometa u Metkoviću, pisali smo uglavnom o rezultatima, postignućima u natjecanjima, i imenima igrača i trenera.

Kako smo odlučili zastati s opisom spomenutih tema (do 1995. godine), red je spomenuti i ljude koji su vodili i podupirali NK Neretva.

Niti jedna klub na svijetu nije mogao bez uprave, pa tako nije mogla ni Neretva.

Na skupštinama kluba obično bi se birali predsjednik skupštine i predsjednik UO, zatim članovi tih tijela koji su raspoređeni po komisijama ili povjerenstvima za razne poslove, zatim tajnici i druge osobe koje su rukovodile klubom trasirajući i njegov razvoj.

Radilo se uglavnom o gospodarstvenicima, političarima koji su obavljali čelne funkcije u općini ili gradu, direktorima lokalnih poduzeća, bivšim nogometašima ili prijateljima kluba koji su mogli rješavati i financijska pitanja.

Svaka od Neretvinih uprava dala je nemali doprinos razvoju, rezultatima, i održanju klupskih aktivnosti kroz povijest. Tako se u izvorima kao čelni ljudi Narone spominju Ante Medović, dr. Vukašin Vučković, Drago Tripalo, Jozo Palaversa, Branko Gutić i Marijan Vukosav.

Iza Drugog svjetskog rata do 1.HNL (1994./95.),predsjednici su bili Đorđe Popovac, Frano Mlinar, Ante – Toni Masovčić, Mate Rebac, Ivo Gabrić, Srećko Krešić, Marko Carević, Dušan Brljević, Jerko Mateljak (bio je predsjednik općine Metković),Stipe Parun (direktor TP Razvitak), Jozo Gabrić, Ivo Šprlje, Frano Kovačević i Ivo Margeta.

Nimalo zahtjevne poslove tajnika obavljali su (iza Drugog svjetskog rata) Ante Toni Masovčić (ugledni metkovski apotekar), Đorđe Popovac, Srećko Jelavić (igrač, trener i veliki podupiratelj kluba), Ante Tonći Mišur, Leo Zlodre (u više razdoblja), Jakov Ivaniš Kulija, Frane Putica, Boris Brkljačić, Bartul Kaleb, Ante Martinac, Stipe Kapustić i Nikola Milić. Bartul Kaleb je početkom devedesetih, postao financijski direktor Hajduka, a zatim i financijski direktor RK Zagreb. Dok je živio u Metkoviću bio je dopisnik Slobodne Dalmacije. Ante Martinac je osim što je obavljao brojne funkcije u Neretvi, bio i predsjednik NS Dalmacije, te NSJ, a bio je i jedan od utemljitelja NSH. U okviru HNS-a obavljao je dužnost povjerenika za natjecanje i druge poslove. Dok je živio u Metkoviću bio je dopisnik nekoliko dnevnih listova i dopisnik HTV. U Metkoviću je obnašao niz odgovornih dužnosti i u drugim klubovima, a smatra se jednim od začetnika Jadranskih susreta i susreta jadranskih konopaša. Zbog svega što je učinio u razvoju sporta i gospodarstva u gradu, dobio je niz priznanja.

NK Neretva prvi put na Maksimiru

Ovdje valja spomenuti i uglednog nogometnog djelatnika rođenog u Metkoviću, Antu Pavlovića. Bio je igrač i član uprave Neretve, u Zagrebu je nastupao u mlađim uzrastima Zagreba i Dinama, a zatim je bio dva desetljeća tajnik NK Dinamo, potom glavni tajnik NS Jugoslavije, ključna osoba za organizaciju utakmice Hrvatska-SAD, brinuo se o suradnji hrvatskih klubova iz zemlje i iz dijaspore, obnašao je niz funkcija u HNS-u, a često je posjećivao svoj Metković. Dobitnik je niza najviših sportskih priznanja u našoj zemlji.

Kako klub ne može bez trenera, i oni su važna karika u povijesnom nizu natjecanja i rada kluba.

Od 1946. godine to su bili: Anton Dračić Baja, Ante Tonći Damić, Tomislav Delić, Ante Prce (seniorski i mladi sastavi), Boris Brkljačić, Muhamed Mujić, Stipe Ilić, Miroslav Kordić, Zvonko Arapović, Ante Džakula, Bariša Majić, Marin Kovačić, Stipe Nikolić, Luka Bonačić, Josip Bebić i Mišo Krstičević. Mnogi su trenerske poslove obnašali po nekoliko puta, a svi su osim Mujića i Kovačića bili igrači Neretve.

U sljedećem nastavku: hrvatski reprezentativci iz Metkovića.