Veterani 4. GBR pronijeli 20-metarsku zastavu do krajnjeg juga Hrvatske

Obilježavajući 25. obljetnicu neprijateljske agresije na jug Hrvatske Udruga veterana IV. gardijske birgade DNŽ uputila se jučer put Prevlake. Članovi udruge na krajnjem jugu razvili su hrvatsku zastavu dimenzija 20×4,5 metara sa natpisom IN HOC SIGNO VINCES što znači „U ovom ćeš znaku pobijediti“. Na tvrđavi Oštro izgrađenoj u doba Austro-ugarske monarhije kao obrana tadašnje ratne luke u Boki Kotorskoj sa još vidljivim ranama iz Domovinskog rata od jugo mornarice veterani su razvili zastavu na ovoj krajnjoj kopnenoj točki RH kao što su to učinili prije pet godina u projektu veslanja neretvanske lađe „Od Prevlake do Maslenice“ povodom tadašnjeg obilježavanja 20.obljetnice 4.gardijske brigade. Jučerašnju turneju nastavili suu Dubrovniku gdje su izvjesili zastavu na tvrđavu Imperijal na Srđu, jednoj od zadnjih točaka obrane grada 1991.godine, koju je neprijatelj gotovo osvojio u jednom od najžešćih napada na grad 6.prosinca ali su je hrabri hrvatski branitleji uspjeli obraniti. Zastavu su potom izvjesili na tvrđavu Sveti Ivan iznad starog Porta te su je pronijeli Stradunom zastavši kratko ispred crkve svetog Vlahe na oduševljenje brojnih dubrovčana i gostiju. U povratku prema Metkoviću kratko se zastalo na Bistrini gdje su zastavu izvjesili na mostu, točno na 25.obljetnicu uspostave zadnje crte obrane koja se na tom mjestu nije mijenjala do oslobodilačkih operacija na proljeće 1992.godine.

Podsjetimo, 1.listopada započeo je opći napad na Dubrovačko-neretvansku županiju, s mora, kopna i zraka. Snage JNA, TO Crne Gore i četnički dragovoljci iz srpskih mjesta istočne Hercegovine, kao i crnogorski četnici prešle su granicu na Debelom brijegu i krenule prema prvim pograničnim konavoskim naseljima. Postrojbe teritorijalne obrane Istočne Hercegovine i dijela hercegovačkog korpusa JNA stacioniranog u Trebinju, iz pravca Ivanice su krenule prema Gornjem Brgatu, te iz pravca sela Huma prema Osojniku. Istovremeno je jedan dio Hercegovačkog korpusa i dio Titogradskog korpusa krenuo preko bosansko-hercegovačkog sela Ravno nastanjenog Hrvatima, u napad na selo Čepikuće s ciljem izbijanja u mjesto Slano i presijecanja cestovne komunikacije. Isto jutro su zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva raketirali odašiljač na brdu Srđ te Dubrovnik doveli u komunikacijsku blokadu. Padom Slanog 5.listopada prekinuta je cestovna komunikacija pa je jug Hrvatske presječen u dva dijela, a dubrovačka općina potpuno blokirana s kopna, mora i iz zraka a doprema pomoći odvijala se gliserima pod neprijateljskim granatama. Jedan vod metkovskih gardista iz A satnije tijekom listopada je boravio  na položajima Petrovog sela iznad Mokošice. Padom posljednjih prigradskih naselja uži dio grada Dubrovnika je bio u potpunosti okružen neprijateljskom vojskom. Prva crta obrane je postavljena na potezu naselje Sustjepan– naselje Nuncijata – Jadranska – utvrda Imperial na brdu Srđ – naselje Orkanski visovi – hotel Belvedere. Upravo najžešći napad na grad dogodio se na blagdan Sv.Nikole 6.prosinca kada je neprijatelj uspio izbiti do tvrđave Imperijal koju su malobrojni branitelji uspjeli obraniti. Taj dan obilježava se kao Dan dubrovačkih branitelja.

Tijekom 3./4.prosinca u žestokom napadu neprijatelj je izbio na prilaz Stonu (prekinuvši tako cestovnu komunikaciju od Metkovića preko Neuma do Stona i dalje za Pelješac) nakon čega je uspostavljena crta obrane Mali Ston-most na Bistrini-Vjetreni mlin-Stupa koja se nije mijenjala do proljeća 1992.godine kada je započela oslobodilačka operacija deblokade Dubrovnika. U tim borbama svoje živote na oltar Domovine položila su i dva neretvanina, pripadnik 4.gardijske brigade Vlaho Maslović (26.studenog) i Renato Čović pripadnik A satnije ZNG Metković (3.prosinca).

Udruga veterana 4. gardijske brigade