Pričamo o demografiji, a šutimo o jednoj od najvećih pošasti društva – kockanju

Posljednjih mjeseci stalno slušamo o demografiji, iseljavanju mladih, nedostatku radne snage i potrazi za “boljim životom”. Paralelno s tim, u medijima se ističu velike zapljene droga i govori o problemu ovisnosti, no rijetko se ističe činjenica da je daleko veća i opasnija prijetnja – legalizirana ovisnost o kocki i kasinima.

Droga, koliko god bila opasna, ipak je skupa i teško dostupna svima. Kockanje, s druge strane, ušlo je u svaki dom – najprije kroz kladionice na svakom ćošku, a danas kroz mobilne telefone i računala, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu.

Sve češće svjedočimo društvima u kojima se više ne gleda u mobitele radi društvenih mreža, nego radi online kasina. Najveći mediji u udarnim terminima prikazuju reklame i sponzorstva upravo tih istih kasina. Pitanje je vremena kada će se i vaše dijete “naći u krivom društvu”, ali ovaj put u vlastitoj sobi, pred ekranom.

Zanoseći se milijunskim jackpotovima, mnogi troše i posljednji euro, zadužuju se i osiromašuju svoje obitelji. Ljetna sezona, koja je nekad donosila mogućnost dodatne zarade, za mnoge završi bez ikakve koristi jer novac odlazi u kladionice i kasina. Upravo to tjera ljude “trbuhom za kruhom” u Njemačku, Irsku ili Austriju – jer sve što zarade ovdje, izgube u jednoj večeri. Nijedna droga ne može tako brzo uništiti financije i obiteljsku stabilnost.

Priče o “odgovornom kockanju” zvuče više kao alibi nego ozbiljno upozorenje. Statistika o posljedicama kockanja u kontekstu demografije ne postoji, a trebala bi. Umjesto edukacija, radionica ili kampanja, imamo šutnju. U školama, gdje je problem možda i najveći, nema ni letaka ni razgovora o ovoj temi.

Neki će reći: turistička smo destinacija. U redu, ali što od tog “oblika turizma” ima jedan Slavonac ili brojni Dalmatinci? Nemojmo se zavaravati – više Dalmatinaca tijekom sezone radi nego što doista zarađuje. Zna se koje su turističke oaze i neka kocka ostane ondje, ali zar je potrebno da bude prisutna u svakom domu, na svakom dlanu? A istodobno pričamo o demografiji i stabilnom društvu. Današnjem mladom čovjeku, već sama pomisao na ova pitanja nameće razmišljanje o “boljem životu” negdje drugdje. No, boljeg života nema ni u Irskoj, ni u Njemačkoj, ni bilo gdje drugdje – osim doma. Razlika je u uređenijem društvu, sustavu i pravilima, u konačnici u sigurnim radnim mjestima. Ondje se ljudi ne zamaraju ovakvim glupostima, nego razmišljaju kako obogatiti i unaprijediti vlastiti život.

Demografija, iseljavanje i povratak naših ljudi neće se riješiti praznim frazama. Bolji život ne nalazi se u Njemačkoj ili Irskoj, nego u uređenom sustavu u kojem postoje pravila, radna mjesta i odgovornost.

Ovo nije generaliziranje niti prozivanje, već suočavanje s realnošću. Kockanje je postalo legalna ovisnost o kojoj se šuti, a posljedice osjećamo svi – i pojedinci i društvo.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.