Iza nas je još jedan Maraton. Posade iz doline Neretve, Hrvatske, BiH i Srbije, junački su izveslale stazu od Metkovića do Ploča duljine 22, 5 kilometara.

Prije starta u Metkoviću na prigodnoj pozorornici govornici su podsjećali na bitke neretvanskih gusara protiv napadača, sve s ciljem očuvanja svojih teritorija.

Domaćin i metkovski gradonačelnik Dalibor Milan imao je odličan verbalni nastup, župan Nikola Dobroslavić profesorski je motivirao veslače, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ( i pokroviteljica) još je jednom potvrdila svoje umijeće govorenja. Prisutnima se obratio i general Damir Krstičević. Naš heroj obećao je dogodine nastup lađara iz redova HV smještene u Pločama. Jest, dvaput je malo pogriješio pa je govorio o Neretljanima, te o knezu Branimiru umjesto o knezu Domagoju. No časnom generalu i ministru nitko nije zamjerio.

Romana Gabrić profesionalno je odradila voditeljski dio, a Zoran Bebić Beba sjajno je otpjevao najljepšu pjesmu u Hrvata, himnu.

Pročitan je pozdravni tekst nogometnog izbornika Zlatka Dalića, a zatim su kuburaši plotunima označili početak. Bitku s valovima, riječnim strujama i pratećim brodicama dobili su sjajni veslači Stabline, iza njih su u cilj u Pločama uplovili Bjelovarci, potom Gusari Komin, iza njih UL Gospa Karmelska iz Krvavca i tako redom.

Promatrajući  događanja nama se učinilo da je na obalama Neretve u Metkoviću bilo manje gledatelja nego prethodnih godina pa smo potiho pitali poznanike što se njima čini, ali, i oni su zaključili isto. Zapovjedni i drugi prateći brodovi bili su nešto manjeg kapaciteta nego ranije. Znači li to da je bilo i manje gostiju ili  je njihov broj ostao isti. Da bio je tu i vlak. Znano je da je ove godine nastupilo 26 ekipa. Prema organizatora riječ je o odlascima mladih u inozemstvo i na sezonski posao. Nekadašnje veslačke zvijezde od Pruda do Zažablja i Peračkog Blata povukle su se. Podsjetimo, na prvom Maratonu 1998. bilo je 18 lađa. Održan je u sklopu obilježavanja sedme obljetnice akcije HV Operacija Zelena tabla-Male Bare. 2000. na Neretvi je bilo 26 lađa, 2005. 40 posada, 2012. 37, a 2014. čak 41 lađa.

Godinama su uoči Maratona postojale napetosti oko izgleda i težine lađa, zaiskrilo bi često na ulazu u Crnu rijeku a bilo je i drugih zgoda i nezgoda. Zbog toga je UL Neretve dala izgraditi 33 jednake lađe, uvedene su nove tehnologije u samoj završnici, puno je urađeno u provedbi sigurnosnih mjera…

Vremenom su neke vrlo uspšješne udruge prestale s radom i natjecanjem primjerice Donjani Donji i Prud. No i unatoč tomu neretvanski spekatakl postao je jedna od najgledanijih manifestacija u Hrvatskoj i odredište turista. Od 2005. godine nastupi su dozvoljeni i svim udrugama koje te žele a ne samo onima iz doline Neretve. Najstariju lađu imaju Domagojevi gusari iz Vida, onu iz 1895.godine s kojom su dvaput i nastupili. Uostalom Viđani su prije svih izlazili na otvoreno more svojim lađama i vraćali su uoči blagdana Gospe Snježne.

Kasnije su Milojko Glasnović i Pavo Jerković oplemenili ideje o maratonu i čuvanju tradicije. Naravno, sami nisu mogli sve. Uključile su se stotine prijatelja lađe i rijeke iz doline Neretve, gradovi i općine, županija i država.

Osim što su vježbale za maratone, udruge lađara i njihovi članovi prestavljali su neretvansku lađu na Festivalu mora i mornara u Brestu u Francuskoj, na lađarskom kupu Grada Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića, u Starom Gradu na Hvaru,na Zagrebačkom velesajmu, na sajmu pomorske baštine u Francuskoj i drugdje.

Neretvani su forsirali i kanal La Manche i Manhattan…, preveslali su Jadransko more od Ploča do Termolija u Italiji.

Vraćamo se ponovo na činjenicu da je ove godine bilo manje gledatelja, manje lađa, a čini se i manje sponzora, što naravno, nikako ne umanjuje značaj i tradicijsku vrijednost maratona. Pravo je pitanje je li možda došlo do zasićenosti i je li neretvanski Maraton doživio kulminaciju, pa kao i u svakom drugom sportu dolazi do pada interesa?

Osluškivali smo i mišljenja nekih bivših lađara koji smatraju da maraton treba ostati izvorno neretvanski, kako ne bi izgubio svoja tradicionalna obilježja. Osim toga, pitaju se  neki, zar je potrebno angažirati profesionalne trenere i graditi  skupa sportska vježablišta da bi neka udruga bila prvak? Je li cilj čuvanje tradicije i veslanja, gastronomije i izvorne pjesme i jačanje turističkih potencijala ili je jedini cilj osvojiti Štit kneza Domagoja nakon višemjesečnog vježbanja?

I da ne duljimo, Maraton je davno ispunio svoju svrhu, postao je prepoznatljiv i zanimljiv, samo nam se čini da je došlo vrijeme za nova promišljanja o tomu kamo maraton ide i koji su budući orijentiri u njegovu razvoju .

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS