Nijedan posao nije lagan ako ga ljudi žele obavljati na najkvalitetniji mogući način, svaki posao ima  svoje specifičnosti i težinu društvene odgovornosti, a za dobiti radno mjesto treba završiti određeni fakultet, zanat, ili neku drugu školu ili studij.

Proteklih dana puno se pisalo o prosvjetnim radnicima , stjecanju statusa zaposlenika, pripravničkom radu, plaćama, ugrozama od strane pojedinaca i skupina, plaćama..

Da bi netko u osnovnoj ili srednjoj školi postao stručnim suradnikom ili učiteljem valja mu odraditi godinu dana pripravničkog staža odnosno trebao bi se stručno usavršavati (bez zasnivanja radnog odnosa) u nekoj odgojno-obrazovnoj ustanovi kako bi nakon toga mogao polagati stručni ispit i zatim se javiti na natječaj za određeno radno mjesto.

Međutim, država više ne financira zapošljavanje bez zasnivanja radnog odnosa , a bez odrađenog posla kandidati ne mogu polagati stručni ispit, pa se sukladno tomu ne mogu javljati ni na natječaje. Doduše, u nedostatku stručnih djelatnika škole i u slučaju nagle potrebe mogu na određeno vrijeme uposliti i osobe bez stručnog ispita .

Osim toga, zbog ograničenih mogućnosti zapošljavanja , velik broj prosvjetnih radnika godinama radi na određeno vrijeme, a to znači da radi tri mjeseca, pa onda pauzira pet, pa opet radi dva mjeseca i tako godinama. Da u školama nedostaje učitelja i profesora matematike, fizike, biologije ili kemije , svima je poznato. Stoga su škole primorane zapošljavati nestručne osobe , koje ukoliko se pojavi mogućnost trajnog zapošljavanja moraju na fakultetima upisivati pedagošku grupu predmeta.

U nemogućnost nalaženja radnog mjesta, mnogi učitelji i stručni suradnici traže i pronalaze zaposlenje u realnom sektoru.

U školama je sve više ekscesnih situacija, raznih oblika nasilja i ugroza drugih vrsta. Plaće prosvjetnih radnika u odnosu na stručnu spremu daleko su niže od plaća ostalih visokoobrazovanih stručnjaka, pa je i zbog toga sve manji interes za školovanje , posebno za deficitarna zanimanja.

Brojne države u fazi deindustrijalizacije izdvajaju nemala sredstva za kvalitetnije obrazovanje novih generacija jer u obrazovanju vide mogućnost novih oblika razvoja društva.

Vrijeme je za stvarni zaokret u odnosima prema prosvjetnim radnicima (i ne samo njima) i njihovoj ulozi u društvu.