Jučer se u svijetu i Hrvatskoj obilježio Međunarodni dan zaštite životinja. Svake godine od 1931., 4. listopada se pokušava podići svijest o zaštiti životinja, ali i o odnosu čovjeka prema svim životinjama, kao i o važnosti životinja u našim životima, pa tako i o ljubimcima.

Mi smo ovaj dan odlučili posvetiti psima u Metkoviću koji sve više postaju dio svakodnevnog života u gradu. Može se reći da svatko tko ima vrt ili malo veću terasu ili balkon ima i psa, što i nije daleko od istine. U bilo koje doba dana možemo vidjeti pse kako su izveli svog vlasnika u šetnju (vlasnici pasa znaju da zbilja nije obrnuto), a pokoji pas se tu i tamo prošeta sam.

Iako su lijep prizor na našim ulicama, Metković zapravo nije spreman na najezdu malih i velikih četveronožaca. Uz manjak sadržaja za pse, tu je problem i čišćenja za njima. Neki vlasnici ne kupe izmet svojih ljubimaca, a komunalnim radnicima ili nije u opisu posla ukloniti ga ili to ne žele učiniti. Ako samo jedan pas tri dana za redom čini nuždu na istom mjestu, stanari u kućama pored tog mjesta imaju poriv naučiti svog psa da to radi ispred kuće osobe koja ne čisti za svojim psom i dolazi do lančane reakcije u kojoj ste možda čak i Vi nevina žrtva koja će se kući vratiti, u najboljem slučaju, smeđih cipela. O mirisu i općenitom dojmu čistoće grada u tom slučaju ne treba ni govoriti.

U kratkoj šetnji gradom naišli smo na nekoliko vlasnika pasa koji su rado podijelili svoje mišljenje o uvjetima za pse u gradu.

– Metković nema uvjete za pse. Živio sam u većim gradovima par godina i tamo sam vidio da stvarno imaju uvjete kao što su parkovi za pse, ali, doduše, ljudi se tamo i drugačije ponašaju prema životinjama nego ovdje jer ovdje se može vidjeti puno psećeg izmeta. Metkoviću fali park za pse i općenito kultura odnosa prema psima – kazao je Roko Markota u povratku iz šetnje sa svojim psom.

Jedan ograđeni park za pse, koji ni ne treba biti velik, rješio bi problem mnogih vlasnika. Psima je, na primjer, zabranjen ulaz u gradski park i na pomoćno igralište Neretve. Prije preuređenja šetališta psi su bez problema mogli šetati po travi uz drvored, ali sad smetaju biciklima.

– Sada mi je draže ovdje šetati zbog čistoće, ali nezgodno je zbog biciklističke staze i trave. Ona želi šetati po travi, smeta biciklima, trebala bi na drugu stranu i onda nije to to – kazala nam je jedna vlasnica u šetnji.

Osvrnula se i na to kako se odnos prema psima i njihovim uvjetima promijenio posljednjih nekoliko godina.

– Sve više se razmišlja o uvjetima za pse. Prije se manje razmišljalo, sada sve više. Ljudi nadolaze malo sebi. Ona je sa nama već osam godina. Kad smo je tek počeli šetati, gledali su te velikim očima – šetaš psa i živi s tobom u kući?! A sad ih svake godine sve više i više ima – kazala je.

Pitanje je ima li sada pse svatko zato što se zbilja mogu brinuti o njima ili zato što je to trenutno u modi. Iako bi svatko tko razmišlja o ljubimcu trebao znati da ga treba redovito šetati (i pritom biti ljubazan prema ljudima s kojima dijeli ulicu i pokupiti izmet za njim), dresirati ga, redovito ga odvoditi veterinaru i pružiti mu okruženje koje je, u najmanju ruku, zadovoljavajuće, to često nije slučaj. Zbog toga možemo vidjeti pse koji svoj život provode na lancu ili zatvoreni u male ograđene prostore bez obzira na vremenske uvjete, a netko bešćutan tu i tamo ostavi leglo štenaca na ulici, vjerojatno u nadi da će ih netko pokupiti. To je nešto što samo rigorozno provođenje novog Zakona o zaštiti životinja može promijeniti, prema kojem je, na primjer, stalno držanje psa na lancu ili u neprimjerenom boksu kažnjivo od 20 000 do čak 50 000 kuna. No, pitanje je koliko će se vlasnicima, po tom pitanju, gledati kroz prste.

Briga o psu je zahtjevna, ali ako je pravilna, psi će dokazati da su uistinu čovjekovi najbolji prijatelji, kao što dokazuje priča jednog gospodina koji je htio ostati anoniman.

– Da. Puno mi znači moj pas. Netko bi mi rekao da sam lud, ali, evo, najprije sam bio protiv toga da imamo psa. Kupio me jedne prilike kad je vidio da sam potresen. Samo mi je stavio šapu na koljeno i gledao me ravno u oči kao da je osjetio nešto krivo i želi mi reći da je tu za mene. To je nešto što ne zaboraviš. Onda dijelite godine zajedno. Dijeliš s psom životni prostor pa i život. Vežeš se uz životinju i to je to, ne znaš kako ćeš bez njega – kazao je.

Psi nam, uz pružanje ljubavi, pomažu kod nošenja sa stresom, stvaramo nova poznanstva s drugim vlasnicima pasa, a znanstveno je dokazano i da nam briga o njima pomaže da budemo zdraviji. Tu je i činjenica da psi laju na svaki šušanj pa se uz njih osjećamo i sigurnije.

Ako uskoro želite imati ljubimca, budite sigurni da mu zbilja možete pružiti adekvatne uvjete i pažnju. I, koliko god puta ponovili, nije dosta, mislite na osobe s kojima dijelite ovaj grad i počistite za svojim četveronožnim prijateljima! :)

Marija Jeramaz