Metkovske žudije čuvaju tradiciju dugu više od 160 godina

Čuvari Kristova groba, žudije, jedan su od najpoznatijih uskrsnih običaja u Dalmaciji, a u Metkoviću su, 1857. godine, zabilježeni njegovi početci.

Muškarci, uglavnom mlađi od 40 godina, obučeni u rimske odore, noseći štitove, koplja, kacige i mačeve, sudjeluju u obilježavanjima Velikog tjedna i padaju kraj Kristova groba u noći Uskrsnog bdijenja. U nekim mjestima, žudije su obučene u narodnu nošnju ili u odore mornara.

Ovaj običaj stariji više od 160 godina u Hrvatskoj je započeo  s metkovskim žudijama. Metkovac Ante Gluščević daleke 1857. vratio se iz talijanskog Loretta gdje je pohađao sjemenište te je donio ovaj običaj u župu Sv. Ilije. Vrlo brzo se proširio po Neretvi, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini.

Žudije se na Veliki četvrtak okupljaju ispred crkve i u smjenama čuvaju Isusov grob sve do padanja, a na Veliki petak sudjeluju u procesiji križnoga puta.

Žudije se dijele na tri skupine. Četvorica šimunaša prate Šimuna Cirenca. Odjeveni su u žute haljine s kacigama na glavi. Nose koplja sa sječivom, mačeve o pojasu i štitove. Baldakinaši  prate baldakin pod kojim ide svećenik u procesiji s Presvetim. Odjeveni su u crvene haljine i prsluke s istim oružjem kao i šimunaši, ali bez štitova. Najbrojniji su gardisti koji cijelim putem procesije idu u strogom vojničkom koraku, odjeveni u crvenu haljinu, sa mačem oko pasa i kopljem te naravno kacigama ali bez perjanice.

Žudijama je čast odraditi makar jednu smjenu kod Kristovog groba, a rijetki imaju čast padati na Uskrsno bdijenje.

Ova tradicija jedno je od najvećih kulturnih bogatstava Metkovića i jedan od najvažnijih metkovskih uskrsnih običaja. Na nama je da se pobrinemo da ovaj običaj prenosimo i budućim generacijama.