Ostanimo u kontaktu

ŽIVI SVOJ POZIV 24 SATA DNEVNO

Jadran Kapović: ‘Uvijek sam spreman, oprema je stalno u autu. Ali nikad ne znam kad ću se vratiti’

Objavljeno prije

Jadran Kapović HGSS

“Općepoznata činjenica je da ruku pod ruku uz delicije pod 45° i ljetne vrućine ide i dobra kapljica – time mislimo na vodu! Nemojte zaboraviti na hidrataciju”, “Dragi turisti, ako se ne možete suzdržati: ostavite svoje ime, prezime i adresu, u slučaju nužde nazovite 112 i neka dupini budu s vama”, “Dragi turisti, rekli smo vam. Guglajte ‘bura’. Nije šala”…

To su neki od “tvitova” koje je ovog ljeta objavio HGSS na svoj prepoznatljiv način – da kroz šaljivi tekst progovori o ozbiljnim stvarima. Iza tih objava stoji mala, ali uigrana ekipa Komisije za informiranje i analitiku.

– Tu je pet-šest ljudi. Svi zajedno kreiramo objave. Kada smo dobili nagradu za Komunikatora godine, u objašnjenju je pisalo da smo rijetki koji su o ozbiljnim temama počeli govoriti na šaljiv način. To je točno, kroz šalu, suptilno nastojimo educirati, dati ljudima korisne informacije koga pozvati u slučaju nesreće, kako se pripremiti za odlazak u prirodu… Ljudi će bolje shvatiti kada im kažemo da se “trebaju zabundati jer je na Sljemenu hladno” umjesto da im kažemo “obucite se primjereno vremenskim uvjetima na cesti” – govori nam Jadran Kapović iz Opuzena, pročelnik spomenute komisije i član Stanice Dubrovnik, “skidajući sa sebe” autorstvo popularnih “tvitova”.

Njegov resor funkcionira kao svojevrsna PR služba, zadužena za odnose s medijima, analitiku i još puno toga. Uz taj angažman, koji traži gotovo svakodnevna putovanja diljem Hrvatske i šire, Jadran je i aktivni gorski spašavatelj koji svoj poziv živi 24 sata dnevno.

– U HGSS-u sam od 2011., a ispit za spašavatelja položio sam 2016. godine. Prije sam radio sve i svašta, vodio i grafički studio, a kako je moj angažman u HGSS-u u jednom trenutku prešao granice volonterstva, napustio sam tadašnji posao i posvetio se službi u kojoj sam se najviše našao. Dovoljno je dinamično za moju prirodu, puno se putuje, puno je interakcije s drugima, dovoljno prilike za napredovanjem i usavršavanjem, a kao satisfakcija znaš da si nekome pomogao. Imam radno vrijeme, ali za važne stvari radi se u bilo koje doba dana i noći. Rijetko kad imam slobodan telefon, pa me uho zna boljeti od telefoniranja – kazuje nam Kapović dok ga svako malo prekida zvonjava mobitela.

Na poziv u akciju skače k’o iz topa.

– Kad je akcija spašavanja, spreman sam odmah jer mi je oprema uvijek u autu, treba bi nekoliko minuta da krenem s autom. U akciju ne idem bez ruksaka s odjećom, GPS-om, tri litre vode, kartama, lampom i drugim ruksakom s tehničkom opremom.

Obavezno i čokoladicama i komadom pancete jer ne znam hoću li se vratiti kući tu noć ili tek za nekoliko dana – veli i s neskrivenim ponosom govori o supruzi koja drži četiri kantuna kuće, djeci, devetogodišnjoj Ruži i osmogodišnjem Niki, svojoj obitelji koja trpi Jadranova izbivanja s puno razumijevanja.

– Bez njihove podrške ne bi se moglo. Moja djeca od rođenja su s nama u planinama, u prirodi i sve im je to poznato. Volio bih da im je HGSS uzor, a ne neki krivi primjeri, da su im uzor ljudske vrline, a ne nešto materijalno, statusno i površno – kaže.
Kolege spašavatelje Jadran također smatra svojom obitelji. Kako je spašavanje timska “aktivnost”, naučili su funkcionirati timski, bez isticanja pojedinaca.

– Kod nas nema mjesta individualizmu. Sve se mora dijeliti, oprema, hrana, znanja i vještine. Nema “ja”, samo “mi”. Ego kod nas nema nikakvu prođu makar taj netko bio najiskusniji na svijetu. Spašavanje funkcionira kao fini stroj u kojem smo mi mali kotačići. Ako jedan zakaže, sve pada u vodu – naglašava Jadran, koji je protekle godine, poput ostalih kolega, uložio jako puno vremena u brojne obuke, zimske, ljetne, speleološke, stijenske…

Kaže da mu je najdraže kada uči od iskusnijih, starijih kolega koji su u GSS-u više od pola stoljeća, a njihov entuzijazam ne prestaje.

– U HGSS-u je najveći neprijatelj vrijeme, koje teče bez obzira što mi radili. Uvijek je borba s njim, neizvjesnost hoće li neka situacija završiti sretno ili ne. Najteže je kada uložite sav trud, napor, tehniku i znanje, a ne uspijete nekoga spasiti. Jako je bolno izvući tijelo momka od šesnaest godina iz jezera. Ipak, u tom trenutku treba naći zadovoljstvo da ste obitelji osigurali da voljenu osobu dostojanstveno sahrani. Osobno mi je teško i kada ne mogu ići u akciju spašavanja, kad znaš da su tvoji na terenu, da im treba pomoć, a ti ne možeš biti tamo – govori ovaj spašavatelj, ne krijući da njegov poziv ostavlja traga na psihi.

– Svi mi smo blago oštećeni jer se nagledamo svega. Ne volimo kada nas nazivaju herojima jer to nismo. Kao i svi, imamo navale emocija, tuge, sreće, plača. Nakon svake akcije provodimo analize kako bismo ubuduće izbjegli neke pogreške i propuste, kako bismo bili učinkovitiji. Iza teških akcija treba nam terapija, a nemamo službenog psihologa, nego smo rame za plakanje jedni drugima. Nekoliko dana nakon teške akcije znamo biti potpuno prazni, onda se nalazimo, družimo, razgovaramo. Sami sebi smo terapeuti i to se pokazao kao dobar sistem – kazuje Jadran, otkrivajući kako se nekad zna dogoditi da se i spašavatelji spašavaju, no tada nije riječ o nepromišljenim odlascima u prirodu, nego, primjerice, o objektivnim okolnostima, poput promjene vremenskih uvjeta, odronjavanja stijena u akcijama…

– Kroz školovanje se učimo funkcionirati u svim uvjetima, i zimi i ljeti, a mjesto i vrijeme ne biramo. Evo i sad smo bili spremni skočiti u pomoć Poljacima u spašavanju dvaju speleologa. Novinari nas uvijek pitaju za turiste u japankama. Nesreće se događaju ili iskusnima ili manje iskusnima. Iskusni se dosta kreću po neurbanim terenima, pa su i veće šanse za neku nezgodu. Inače, naše statistike govore kako je broj turista koje spašavamo tek petnaestak posto, a najviše spašavamo hrvatske građane, dok se najveći broj akcija odnosi na potrage za starim, dementnim osobama u zaleđima. Tako da su turisti u japankama urbani mit.

Pitamo ga što misli o naplaćivanju spašavanja.

– Često nas stranci pitaju koliko košta spašavanje, a u javnosti se provlače komentari mnogih koji se čude zašto to radimo besplatno. Nikad ne bismo htjeli postati profesionalci koji su plaćeni jer nam je važan motiv, a ne korist. Ako se akcije budu naplaćivale, može se stvoriti otpor kod ljudi da ne pozovu pomoć kako bi izbjegli troškove. Moje je stajalište da je ljudski život toliko vrijedan i neponovljiv da se ne može mjeriti novcem – uvjereno će Kapović.

Godišnje gotovo 800 akcija
HGSS broji 25 stanica i 40 ispostava, u kojima djeluje oko tisuću članova. Godišnje u prosjeku imaju 800 akcija, a omjer stranaca i domicilnog stanovništva je otprilike 20 i 80 posto. Služba ima osam zaposlenih na poslovima administracije, pravničkih poslova, logistici, održavanju hladnog pogona i slično, dok nitko nije plaćen za spašavanje.
– To je ipak poziv, volonterski angažman ljudi koji to žele, daju svoje vrijeme i to je najveće bogatstvo HGSS-a – zaključuje Jadran.

KONSTITUIRANA ŽUPANIJSKA SKUPŠTINA

Predsjednica Terezina Orlić, potpredsjednici Nikša Sentić i Fani Favro Bukvić

Objavljeno prije

Prisegom novoizabranih vijećnika te izborom predsjednice kao i dvoje potpredsjednika danas je konstituiran novi saziv Županijske skupštine Dubrovačko-neretvanske županije, koji broji 37 vijećnika. Za predsjednicu Skupštine tako je izabrana Terezina Orlić, a za potpredsjednike Nikša Sentić i Fani Favro Bukvić.

Novoizabrana predsjednica Terezina Orlić je nakon izbora poručila kako vjeruje da će ovaj saziv raditi na zadovoljstvo svih građana ove županije: „Ispred nas je izazovno vrijeme, ali vjerujem da će dijalog i rasprave iznjedriti dobre projekte i da ćemo ići prema projektima koji će biti na zadovoljstvu svih sugrađana. Pelješki most će donijeti zamah i vjerujem da će naša županija biti samodostatna i da nećemo samo ovisiti o turizmu. Nadam se da ćemo donositi najbolje odluke za sugrađane“.

Župan Nikola Dobroslavić čestitao je svim novoizabranim vijećnicima na novoj dužnosti, istaknuvši pritom kako je Županijska skupština drugi stup, predstavničko tijelo koje treba biti konstruktivno u svome radu na dobrobit ove županije. „Vjerujem da ćemo biti konstruktivni za dobrobit županije, očekujemo rasprave i podržavanje svih prijedloga koji su dobri. Napravili smo suradnju s DDS-om, ali s time ne isključujemo nikoga, sve ćemo tretirati na isti način, sve ćemo uvažavati i voditi računa. Naglasit ću još jednom vrlo važnu riječ, a to je konstruktivnost“, zaključio je župan Nikola Dobroslavić.

Nastavi čitati
Pekarstvo Metkovka – Akcija Sl8 Banner 300×250
SNJEŽANA ĆUŽE 300px

Najčitanije