DALMOVNICA
Denis Batinović Pekma, glasnogovornik Neretve

Autor kultne ‘Kada umrem umotan u bilo…’ ipak se najbolje osjeća kad piše i sklada o Neretvi i njenoj dolini; kad u svoje pjesme „prevodi“ prizore i zvukove vesala na trupici, sića na čatrnji, vitra u trstiki…
Tko o čemu – baba o kolačima, kurve o poštenju – a Dalmovnica o Dalmaciji i Dalmatincima. Kako bi drukčije i bilo, jer joj je, ovoj rubrici ‘Slobodne’, u genetsko/uređivačkom kodu najkrupnijim slovima upisana upravo šifra ‘zemljica Dalmacija’ – ta zbilja jedinstvena, izazovna, nevjerojatna i neponovljiva parcela naše planete – uslijed čega će vibracije dalmatinskoga života, osobito one što ih uobičavamo nazvati narodnim životom, neumitno biti glavni nalaz baš svake analize kojoj bi Dalmovnica mogla biti podvrgnuta. Uključujući i onu DNK. Dalmacija je (kako glasi i naslov jedne izvrsne knjige o njoj, autora Marina Kuzmića i Ante Mekinića) „hrvatska ruža svjetova“, prepoznata u Svemiru kao svoja i posebna („Tko vidi Mediteran, vidio je sva mora jer ona sva do njega dopiru i ona sva od njega počinju; tko vidi Dalmaciju… vidio je sav Mediteran“ – Luko Paljetak) i jednako neprolazna u svim svojim vrijednostima što su ih, lipotomopčinjeni, prilježno i inspirirano – svak na svoj način i u svom nadahnuću, sa svojim znanjem, talentom, alatom i zanatom – slavili, opisivali, tumačili i uzdizali oni koji su „prolazni“ pod njenim nebom: ljudi kroz koje ona, Dalmacija, progovara.
Ova Dalmovnica posvećena je jednom od takvih – Denisu Batinoviću Pekmi iz Ploča, po mnogo čemu netipičnom „glazbenom ribaru“, kako je o njemu jednom pisalo u novinama, kad je s pjesmom „Dvi ribe, dva kumpira“ osvojio publiku i treće mjesto na festivalskim (Split) Prokurativama. Životopis mu je, onaj elementarni, jednostavan, kratak i jasan – otac Josip iz Krvavca, mater Marija iz Komina, na svijet zinuo u Pločama, gdje su mu se rodila i dica, odakle mu je i žena – ali su mu duša, te glazbeni i spisateljski talent dugi i široki k’o Neretva. S tim da ova usporedba s mitskom rijekom nije baš nimalo slučajna. Vidjeli ste i sami, kod Pekme je sve baš ‘nako neretvansko: rođenje, otac, mater, žena, dica, stanovanje, posal… Totalni Neretvanac. Bože mi oprosti, čovik bi ga moga stavit za reklamu „kupujte neretvansko“, i zbilja bi bio izvrsna agitacija za sve dobro što (u predodžbama nas iz ostatka svijeta) stiže iz Neretve – mandarina, cipal, poma, jegulja, cata, liska, lađa, žaba, smokva, naranča – ali je ipak najbolja preporuka za sve ono unikatno i uzbudljivo što o Neretvi i njenoj zelenoj dolini dolazi iz njega i od njega samog: note i stihovi kroz koje teče rijeka i ulijeva se u more.
Sić koji upada u čatrnju, cipal kad iskače iz mora, šum vitra među trstikama, kapi što s vesla trupice padaju na vodu, struganje žlice po teći s brujetom, dizanje vrše, spuštanje sidra, zvono s kampanela, zujanje komarca, kreket žabe, ćukanje liske, krik galeba, zvrljanje pente, šuškanje idra… To je jezik Neretve, to su zvukovi i prizori koje Pekma Batinović još tamo od 1998 (kad je skladao prvu pjesmu „Hrabro veslaj Neretvom“) uporno i strpljivo „prevodi“ u svoje kompozicije za „unjule“ pjevače i za klape, pa ih širi svijetom na CD-ovima, koncertima i festivalskim izvedbama. Zadivljen, može se reći i zadojen, rijekom i trupicom, sročio je CD „Maraton lađa“, inspiriran nadaleko poznatom veslačkom utrkom brodova koji su za Neretvu, kulturološki i životno, isto što i gondole za Veneciju, a valjda sva neretvanska naselja počastio je himnom na albumu „Svako misto svoju pismu ima“ s 19 kompozicija koje će, bude li zeru sriće, biti lijep most prema novom projektu ‘Neretva ne izlazi iz mode’…
Iz svega bi i ćorav mogao vidjeti da je Pekma svojevrsni glasnogovornik Neretvanske doline i da ona, srećom, prepoznaje njegov umjetnički rukopis – ima ih koji su čak primijetili da se Neretva nedavno obranila od „zasađivanja“ goleme termoelektrane među mandarine upravo duhom njegove pjesme „Dvi ribe, dva kumpira“ – ali se ni drugi „entiteti“ ne mogu požaliti na izostanak njegova angažmana. Što osobito vrijedi kad se radi o dalmatinskoj klapskoj pjesmi i klapskim festivalima te – a Bože moj, ovo je Dalmacija – o Hajduku i Torcidi. Da, da, ako niste znali, ona kultna „Kada umrem umotan u bilo, na Poljud odnesite mi tilo“ – koju je Vinko Coce svojim tenorom uznio na nebo – Pekmino je djelo. A on sam, pak, drži da se, intimno, najdalje dobacio onog sretnog trenutka kad su u glazbenoj dvorani svih dvorana, pariškoj Olimpiji, njegovu pjesmu izveli Oliver Dragojević i Matija Dedić za klavirom.
Dalmovnica mu želi da se dobaci i dalje: za prvu ruku, da jednako sjajne izvođače pronađe i njegova pjesma ‘Mitska jubav’, koja, evo, još daje po friškini: mitska jubav delmatove verse/ pod plaštomsriće u note odjene/ pripadam rodu od simena terce/iz dalmatinske nika zemje svete…
Tekst: M. Krnić/Slobodna Dalmacija Prenosi: ploce.com.hr
Foto: Predrag Kežić/ploce.com.hr
Novosti1 danFOTOGALERIJAOdržana 24. Neretvanska brudetijada u Opuzenu – više od 20 ekipa natjecalo se u pripremi najboljeg brudeta
Kultura3 danaPODRŽITE MANIFESTACIJUPovratak Bijelovirske večeri: Kulturna udruga Bijeli Vir obnavlja omiljenu manifestaciju
Sport3 danaMALONOGOMETNI TURNIR“Mediterra Nekretnine” osvojila Hercegovina SuperKup – Dane Dominiković najbolji strijelac turnira
Novosti2 danaLAĐARSKI DVOBOJI NA NORINUXV. Kup kneza Domagoja i proslava 50 godina lađara Vid: Nedjelja u znaku lađarske tradicije i zajedništva
Novosti3 danaGKS METKOVIĆSvečana akademija povodom 20. obljetnice Udruge lađarica „Metkovke“
Novosti2 danaRIVA U KOMARNOJObilježen Svjetski Dan prevencije utapanja
Novosti11 sati"MAMBE" NE POSUSTAJUXV. Kup kneza Domagoja osvojili lađari Crnog puta, Vid proslavio 50 godina lađarske tradicije
Kultura1 danRIMSKA NOĆ HUMANITARNOG KARAKTERAAM NARONA Rimska noć ove godine za misije: ‘Hrana koja hrani!’




















