Mladi Osječanin dobio prvu stipendiju Hajduka

Ivan Marković rođeni je Osječanin. Student je treće godine računarstva na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, suradnik najveće volonterske organizacije koja se bavi tehnologijama IEEE kao i programa Microsoft Partner. Iz ovih natuknica njegova životopisa teško je pronaći ikakvu poveznicu s nogometom, a pogotovo s Hajdukom. Reklo bi se da je mladić sav u IT svijetu i da se ne odvaja od računala, binarnih zapisa i kodova… No, Ivan je istinski zaljubljenik u nogomet i, što je najvažnije, veliki navijač Hajduka, piše slobodnadalmacija.hr.

Dovoljno velik da uđe u klupsku povijest kao prvi stipendist ‘najboljeg kluba na svitu i okolici’. Upravo je Ivan u prosincu prošle godine na natječaju koji su proveli Humanitarni klub navijača Hajduka „Bilo srce“, udruga Naš Hajduk, Torcida i sam klub odabran za prvog stipendista Hajduka u projektu koji je jedinstven u svijetu.

Nije poznato da neki nogometni klub na ovakav način stipendira nekog studenta.

– Moram priznati da je to nevjerojatan osjećaj, iako na prvu nisam bio svjestan što to uistinu znači. Međutim kada su mi kazali da je to povijesni događaj i da će ostati zapisano kako sam ja prvi stipendist Hajduka, shvatio sam da je to iznimno velika čast i moram priznati da sam nevjerojatno ponosan na to – kaže nam Ivan, koji se na natječaj javio jer je u toj priči prepoznao sebe.

– Budući da redovito pratim sve vijesti o Hajduku, vidio sam i tu za natječaj. Jako mi se svidjela ta sinergija kluba, navijača, Udruge Bilo srce i udruge Naš Hajduk, čiji sam inače član, pa sam se odlučio prijaviti. Napisao sam motivacijsko pismo i esej, poslao dokumentaciju, a onda su me pozvali u Split na razgovor s predstavnicima udruge Naš Hajduk, Torcide, kluba i jednoglasno su odlučili da sam ja stipendist – ukratko nam je prepričao proceduru koju je prošao.

Najviše nas je zanimalo što je, prema njegovu mišljenju, presudilo za njegov odabir.

– Mislim da je presudilo što sam bio otvoren i iskren prema njima u razgovoru. U pismu sam napisao da je to dobrodošla pomoć za jednog studenta, međutim prosjekom i socijalnim statusom vjerojatno nisam bio najbolji kandidat, ali sam zadovoljio stavom koji imam u odnosu na Hajduk. U konačnici za mene je navijati za Hajduk na neki način i životni stav.

Ivana je otac od najranijeg djetinjstva vodio na utakmice u osječki Gradski vrt, no kako je i tata hajdukovac, ljubav prema splitskom klubu prenio je i na sina, premda nemaju dalmatinskih korijena.

– Zašto Hajduk? Zbog energije koja vlada oko tog kluba. Nije fraza, ali to što struji oko Hajduka, ta energija i ponos su totalno drukčiji i kada se jednom usadi djetetu, onda ostaje zauvijek.