Mogu li niske otkupne cijene dijelom uništiti proizvodnju mandarina

Odgovore na pitanje iz našega naslova teško je dati, ali sudeći po reagiranjima udruga i samih proizvođača dade se naslutiti mogućnost značajnog smanjenja proizvodnje agruma u dolini Neretve, prvenstveno zbog neodgovarajućih otkupnih cijena.

Poznato je da se kilogram najboljih ”žutih plodova” na početku berbe moglo dobiti 3,5 kune, a ovih dana samo oko 2,60 kuna, što je zaista velik pad. Osim toga dolazi i do zastoja u otkupu, a svatko ima svoja obrazloženja.

Godinama se postavlja pitanje cijena za neretvanske agrume, spominje se nekontroliran uvoz (ove godine malo kasni), držanje otkupljivača, isplativost proizvodnje, zaslanjenost tla i puno toga, ali pravih odgovora nema. Jedino što se zna da vrijedni Neretvani traže načine da za svoj rad budu bolje plaćeni, da netko (vjerojatno država) regulira tržište i otkup, te da se riješe brojni nagomilani problemi. U tom smislu poduzimaju se određene aktivnosti radi lakše prodaje širom Hrvatske. Postavlja se pitanje što će biti u godinama kada urod mandarina bude blizu maksimalnih vrijednosti (kažu do 100 tisuća tona), ako sada kada se očekuje 33 tisuće tona ima toliko nejasnoća i nezadovoljstva.

Ovdje valja spomenuti da otkupljivači posjeduju vlastitu ekonomsku računicu i logiku, te da nude cijene koje njima odgovaraju držeći se stare maksime kupi jeftino prodaj skuplje.

Teško da će država u doglednoj budućnosti preuzeti na sebe ulogu reguliranja cijena jer bi to, kažu neki, bio povratak na neka stara vremena i društvene sustave, pa će ponuda i potražanja i nadalje biti glavni orijentiri u lancu od proizvodnje do prodaje.

Unatoč svim problemima proizvođači ipak ostaju na svojim plantažama, ulažu, rade i proizvode, a ponešto se i zaradi.

Vinogradari u Pojezerju proizveli su više od 35 milijuna kilograma grožđa iznimne kakvoće i još jednom dokazali da se uz rodnu godinu i trud može živjeti od proizvodnje grožđa.

Zemljišni odnosi posebice raspolaganje državnim zemljištem još uvijek dokraja nije riješeno. To je posebno važno jer su u dolini Neretve posjedi još uvijek usitnjeni. Neki poljoprivrednici u Slavoniji ili Baranji raspolažu sa desecima hektara zemljišta, a u dolini Neretve zakupnici mogu računati ili već računaju na dva hektara, pa i manje.

Znano je da zemljište u dolini Neretve s obzirom na mogućnosti trostruke sjetve, vrijedi više u odnosu na spomenuta gdje je prisutna monokulturna proizvodnja.

Dakako, u svemu tomu važna je jasna strategija razvoja poljoprivrede, državna, županijska, gradska ili općinska.

Vrijeme je da proizvođači doznaju koje su potrebe države i što oni u dugoročnom smislu mogu napraviti. Oni i njihove obitelji ne mogu u duljem razdoblju živjeti od jedne žetve ili jedne berbe. Na sreću u dolini Neretve postoje lijepi primjeri novog poduzetništva u poljoprivredi orijentiranog na preradu i ekološki uzgoj voća i povrća. Treba vjerovati da će mnogi krenuti njihovim stopama, kad već nisu krenuli veliki proizvođači iz zemlje i svijeta.