U proljeće su najintenzivnija natjecanja učenika u znanju i sportu, a tisuće njih raduju se nastupima i pobjedama, osobito.

Učenici osnovnih i srednjih škola u Metkoviću godinama su među najboljima u Hrvatskoj, i to, može se reći u svim sportovima i vještinama.

Prelistali smo naslove na lokalnim portalima koji najbolje kazuju o kakvim se velebnim uspjesima radi.

Najnoviji glasi: „Učenice OŠ Stjepana Radića županijske prvakinje u futsalu“, a onda krećemo unazad i bilježimo.

Djevojčice RK Jerkovac osvojile prvo i drugo mjesto na Erste rukometnoj ligi Dalmacije, Lukrecija Krstičević prva na utrci u Gradcu, a pionirke i kadetkinje ŽNK Neretve ostvarile uvjerljive pobjede u Dubrovniku.

Lista uspjeha se nastavlja pa pa dolazimo do naslova: “Učenici OŠ don Mihovila Pavlinovića županijski prvaci u atletici i u muškoj i u ženskoj konkurenciji“, zatim stoji da su rukometaši OŠ Stjepana Radića bili peti na Državnom prvenstvu u Poreču, potom, Dva pehara za veslače Neretvanskog gusara na prvenstvu osnovnih škola, zabilježen je uspjeh mladih karataša na turniru „Hercegovina kup 2019“, zatim uspjeh biciklista u Vodicama, veliki uspjeh šahista OŠ  Stjepana Radića u regionalnoj ligi kao i malonogometašica iste škole na Državnom u Poreču.

Idemo dalje, djevojčice ŠSD Gusar bile su najbolje na školskom natjecanju u rukometu,kadetkinje ŽRK Metković zaslužile su Državno prvenstvo, rukometaši Srednje škole plasirali se na državno, rukometašice OŠ don M.Pavlinovića druge u Županiji,a rukometaši OŠ Stjepana Radića najbolji u Županiji!

Ovdje se radi i o školskim i o klupskim natjecanjima, i sigurno je da napisano nije sve. Tko bi mogao i nabrojati uspjehe najmlađih u dva Karate kluba, ONK Metkoviću i NK Neretvi, N.Gusaru, u Atletskom klubu i drugim sportskim udrugama.

Poanta priče su velebni uspjesi učenika i njihovih vrijednih mentora, ne samo jedne sezone ili školske godine već u kontinuitetu. Mislimo da u Hrvatskoj nema grada veličine Metkovića koji se može podičiti takvim ostvarenjima mladih na svim razinama i u svim sportskim granama i vještinama.O uspjesima u natjecanjima u znanju da se i ne govori. Mnogi stručnjaci iz drugih sredina znali bi mi reći da se radi o posebnom podneblju i urođenim sposobnostima mladih za bavljenje sportom.S tim se možemo složiti, ali držim da su ti uspjesi više rezultat organiziranog rada i pristupa mladima u školama i klubovima te , svakako, stručno osposobljenim i zainteresiranim mentorima , trenerima i voditeljima.Isto tako ti uspjesi jesu rezultat zainteresiranosti mladih za bavljenje sportom,ali i zahvaljujući potoprama roditelja.Jer, ako učenici uz svakodnevno obavljanje školskih zadaća žele odvajati vrijeme i za sportske , školske i izvanškolske aktivnosti možemo reći da su unatoč naporima , valjano rasporedili svoje vrijeme . Nitko ne može reći da im je lako, a nije lako ni njihovim roditeljima koji , ipak,za svako putovanje moraju svojoj djevojčici ili dječaku staviti u džep makar 50 kuna za sok , razglednicu ili SMS poruku.

I još nešto. Velik broj učenika s medaljama sudjeluje u nizu drugih školskih i izvanškolskih aktivnosti, kao što su školske priredbe, misna slavlja, humanitarne aktivnosti, ekološke i volonterske aktivnosti ili u natjecanjima u znanju.

Uz sve rečeno (i napisano) držimo da bi školskom (i klupskom) sportu u Metkoviću trebalo omogućiti još bolje uvjete za rad.