S hrvatskim braniteljem, uspješnim sportašem i trenerom karatea Mijom Volarevićem, razgovarali smo o radu i postignućima njegova kluba, KK Knez Domagoj.

Evo što je odgovorio na naša pitanja o radu i rezultatima, zadovoljstvu postignutim i broju članova kluba.

-U posljednje se vrijeme i u karateu sve gleda kroz sportske rezultate, a zaboravlja da je sportski karate samo jedan od segmenata karatea. Naime, karate je još uvijek i vještina, ali su neki treneri to zanemarili i rade samo sportski karate, što nikako nije dobro. Ne rade se razne tehnike koje se ne primjenjuju na natjecanjima pa tako djeca puno gube. Mi u KK Knez Domagoj se kod mlađih uzrasta više oslanjamo na vještinu jer je to temelj za svakog dobrog natjecatelja u višim kategorijama. Mi smo sa sportskim rezultatima zadovoljni, a još više s razvojem motoričkih sposobnosti kod djece.

Posebno smo zadovoljni kada dijete nakon godinu ili dvije treniranja postane drugo dijete u svim segmentima, kada je napredovalo u svojim psihofizičkim sposobnostima i kada vidite da su zadovoljni i njihovi roditelji. Zadovoljni smo i sportskim ostvarenjima jer je i tu učinjen veliki pomak. Istaknuo bih rodice Plećaš, Vasilj, Lazarević, Ilić, Kljusurić, Bebić, Knežić, Kraljević, sestre Čolović i druge naše članove.

Ove sezone sudjelovali smo na 13 natjecanja, turnirima, službenim prvenstvima te na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a osvojili smo ukupno 23 zlatne medalje, 20 srebrnih i 47 brončanih.

Inače, u karateu ( i to nam je Mijo pojasnio) kod mlađih uzrasta u našem klubu ne postoji klasični pojam pozivanja u reprezentaciju. Državu na međunarodnim turnirima predstavljaju natjecatelji koji su na državnom prvenstvu osvojili medalju. U klubu ove godine nije bilo takvog slučaja, ali to ne znači da do kraja godine neće biti novih sportskih radosti. Ako bi se i dogodilo da netko i ostvari medalju na državnom prvenstvu, teško da bi mogao braniti boje reprezentacije jer klub nema sredstava. Stoga bi dobro došli sponzori i roditelji koji bi financijski mogli pomoći.

-Inače, naše članstvo varira tijekom godine, a najviše je članova u rujnu kada imamo prve upise i kada počinje nastava u školama. Trenutačno imamo oko 50 članova. Kod mladih interes za karate postoji, ali kad imaju 16 ili 17 godina i kada bi trebali pojačati rad, obično odustaju. Rijetki su oni koji idu do crnog pojasa, a i kad ga neki dobiju, također odustaju jer misle da su ostvarili cilj. Nisu, čini mi se svjesni da tek tada počinje pravo učenje, pa nije čudno što rijetki naprave pravi rezultat-otvoreno nam govori vrsni trener Volarević.

KK Knez Domagoj ima vrlo dobre uvjete za rad, posebno za rad s djecom. U tom smislu pomogli su brojni sponzori uz čiju pomoć je uređen i opremljen prostor za rad, pa im se Volarević i u  ovoj prigodi zahvalio. Ističe da mu nije teško raditi kada uz sebe ima takve ljude koji se trude i doprinose klubu.

Stoga su i klupski ciljevi  poboljšanje kognitivnih i drugih sposobnosti članstva, bez obzira bili rezultati vidljivi javnosti  jer su za trenera počesto važniji oni nevidljivi rezultati. Miji Volareviću u radu pomažu školovani treneri Kolovrat, Ivanković, licencirana trenerica Svjetlana Bebić, a trenerskom poslu blizu je nekoliko članova.

Nezaobilazno je bilo i pitanje o karateu u dolini Neretve.

-U Metkoviću i u Pločama do prije nekoliko godina bila su četiri kluba, po dva u ta dva grada, ali se jedan ugasio. Svi su imali ili imaju odlične rezultate, a neki natjecatelji i fenomenalne. Odlična su postignuća u radu s mladima, ali je problematičan nastavak rada kada mladi prelaze u seniore. Ne slažem se da za to postoje neki posebni razlozi osim činjenice da spoznaju kako mogu imati samo financijske troškove jer je vrhunski karate skup sport. Izdvojio bih Marija Pavlovića koji je ponikao u našem klubu a sada u Splitu vodi KK „Zanshin“ i ima učenicu Petru Nuić sa svjetskom medaljom. Stoga, medalje koje su osvojene prije 37 godina u seniorskoj konkurenciji na prvenstvu Hrvatske i na razini bivše države (1. Savezna liga), kao ne reprezentativni status još uvijek nisu dostižni za neretvanske karate. Kad me pitate jesu li to bili moji rezultati, odgovorit ću potvrdno. Ovdje moram reći da smo u klubu imali jednog člana koji je puno obećavao. Bio je to naš dobri, mali karataš Gabrijel Bebić koji je nažalost, preminuo. Zauvijek će biti u našim srcima-rekao je na kraju razgovora Mijo Volarević, čovjek zaljubljen u karate.