U 69. godini života umro je nogometni trener Jozo Veraja Mama

U srijedu poslijepodne Dolinom je bolno odjeknula vijest da među nama više nema legendarnog nogometaša i trenera Joze Veraje Mame (1951.-2019.).

Zbog posljedica srčanog udara umro je nogometni trener, umro je čovjek širokih horizonata, ljudina u punini te riječi.

Voljele su ga i cijenile generacije nogometaša u svim klubovima u dolini Neretve, ali i oni s područja Dubrovačko-neretvanske županije i cijele Hrvatske.

Trenersko kormilo ONK Metkovića prepustio je u svibnju prošle godine mlađima, ali iz kluba nije otišao.

Nogometnu karijeru započeo je u NK Neretvi s 15 godina, prošao je sve mlađe natjecateljske skupine da bi potom zaigrao i u prvoj momčadi. Igrao je još u Neretvancu, GOŠK-u iz Gabele i ONK Metkoviću. Kao trener radio je u Neretvi, ONK Metkoviću i Maestralu. U ONK Metković stigao je odmah po osnivanju kluba u svojoj 25-oj godini. Nakon igračke nastavio je trenersku karijeru. Na klupama spomenutih klubova proveo je 35 godina.

Oprostio se u svibnju prošle godine nakon prvenstvene utakmice između njegova Metkovića i Jadrana 1929. Njegovi tadašnji igrači, članovi uprave i prijatelji, ali i oni koje je nekada odgajao, priredili su mu veličanstven oproštaj i zahvalili na svemu što je dao njima i metkovskom nogometu.

S ponosom nam je tada spomenuo imena Mate Borovca, Željka Parmaća, Frane Pivca, Darija Srne, Sergeja Jakirovića i mnogih drugih igrača kojima je prenosio svoje bogato nogometno iskustvo.

Te noći rekao je da Metković mora imati trećeligaša, da se rad s mladima mora poboljšati, te da se raduje što sve veći broj bivših nogometaša završavaju trenerske škole. Miješali su se tada osjećaji i tuge i sreće. Tuge zbog odlaska, a sreće što će konačno više vremena provoditi sa svojom obitelji. Nažalost, nakon samo nekoliko mjeseci iznenada je umro. Posljednji put boravio je na igralištu ONK Metkovića 19. veljače ove godine prilikom utakmice ONK Metković – GOŠK Gabela. I tada se razgovaralo samo o nogometu, onom jučer i ovom danas.

Tužno je što ga više nema i što sličnih razgovora više neće biti. Međutim, Jozo Veraja neće biti zaboravljen. Svojim radom, znanjem, držanjem i primjerom ostavio je neizbrisiv trag u rodnom gradu. Stoga će ga pamtiti generacije sportaša koje danas tuguju. I novinari također. Najviše će nedostajati supruzi Katarini, sinovima Mariu, Luki i Đaniju, kćeri Tari, sestrama Kati i Mandici te ostaloj rodbini.

Sprovod će se obaviti iz gradske mrtvačnice u Metkoviću, 1. ožujka 2019.

Počivaj u miru, legendo!