Hrvatski i svjetski mediji ovih dana nizom komplimenata obasipaju hrvatskog nogometnog reprezentatica Brunu Petkovića, hvaleći njegovu raznovrsnost u igri i realizatorske sposobnosti u Dinamu i reprezentaciji Hrvatske.

Pri tomu ističu da je Bruno 1994. godine rođen u Metkoviću, te da je igrao u ONK Metković, Neretvi, Dinamu, Zagrebu, HAŠK-u, Hrvatskom Dragovoljcu, te u talijanskim klubovima Catania, Varese, Reggina, Virtus Entella, Trapani, Bologna i Verona. U zagrebački Dinamo vratio se 2018. godine, nastupao je ranije za U-21 reprezentaciju, a 2019. godine igra za seniorsku hrvatsku vrstu.

Zbog odličnih igara za HNK Dinamo i reprezentaciju, zbog znanja, zalaganja i golova, postao je glavni napadač reprezentacije Hrvatske, druge svjetske nogometne sile.

Prema Transfermarketu danas je najgledaniji nogometaš s 8 milijuna eura, a iza leđa su mu jedan Lionel Messi i Cristiano Ronaldo!

Sam je Bruno zahvalio Zdravku Mamiću za povratak iz Italije iza otkup ugovora od Bologne za milijun eura. Danas zarađuje 550 tisuća eura po sezoni, a nastavi  li tako dobro igrati smješi mu se još i veća nagrada.

Dodajmo da je Bruno Petković visok 193 centimetra i težak 88 kilograma. Mediji, osim Bruninih nogometnih vrijednosti naglašavaju i vezu s  njegovom djevojkom Teom Slavicom.

Sve rečeno je sadašnjost, vrijeme u kojemu Bruno Petković doživljava trenutke slave u Dinamu i u reprezentaciji Hrvatske. Mislimo da se treba vratiti i u prošlost i naglasiti doprinos roditelja Brune Petkovića za njegov ukupan razvoj kao nogometaša i osobe.

Prvo, njegov otac Jakov Petković bio je iznimno darovit nogometaš Neretve u drugoligaškoj sezoni  1971/72., i kasnije kada je nastavio karijeru u Osijeku i u Borovu. Njegovi prodori s lijeve strane mamili su pljesak gledališta, svoje je čuvare dovodio do ‘ludila’, a centrašutevi su bili ‘pola gola’.

Oženio se i dobio djecu koju je odgajao u humanom i sportskom duhu. Sjećam se, kao i mnogi moji susjedi, da su on i njegov mali Bruno povremeno čekali na prijevoz do igrališta gdje je mali Bruno vježbao, bilo s lijeve ili desne strane Neretve ili u Opuzenu. Nema toga koji nije zastao. Već su tada ‘sveznalice’ govorile kako otac Jakov nameće neka svoja pravila želeći od svoga sina napraviti nogometnu zvijezdu.

To nije pokolebalo ni oca Jakova ni talentiranog Brunu, oni su nastavili zajedničkim putom, sve do današnjih snova o novim uspjesima.

Jer, nisu samo otac i sin sportska obitelj Petković. Tu su i drugi sin koji je bio odličan nogometaš i kćer odlična rukometašica, a sve njih hranila je i hrabrila majka. Odlaskom Brune u Zagreb, 2013. godine, obitelj je otišla za njim.

Otac Jakov je u međuvremenu dobio i međunarodnu trenersku licencu. U Zagrebu je nastavio savjetovati i pratiti rezultate svoje djece. Zahvaljujući talentiranosti svoje djece uspio je svojim entuzijazmom provincijski mentalitet pretočiti u velegradski i europski.

Bruno Petković, danas s 25 godina predstavlja udarnu snagu hrvatske reprezentacije. Odmijenio je Marija Mandžukića, ili neke druge, drži loptu, gradi se, asistira, daje golove…

Nakon Ankovića, Štimca, Srne i drugih reprezentativaca iz Metkovića, oduševljava nas Bruno Petković. Čestitke i njemu i njegovoj obitelji.