Vremenske neprilike učinile svoje, ovogodišnji urod samo 30 tisuća tona ‘žutih plodova’

U Indiji ljudi kažu da su monsunski vjetrovi njihova radost i žalost. Jer, dođu li monsunske kiše na vrijeme stanovnici neće biti gladni, a zakasne li nastaje suša i potraga za hranom.

Nismo sigurni da se ta sintagma može primijeniti i na stanovnike doline Neretve s obzirom da se radi o puno manjem prostoru i činjenici da se mnogi osim poljoprivredom bave i drugim poslovima ili rade u realnom i društvenom sektoru.

Ovih dana slušamo žalopojke proizvođača ‘žutih plodova’ kako neće ubrati nego samo 30 tisuća tona toga voća, što je za dvije trećine manje nego u istom razdoblju prošle godine.

Doista, ‘crna zima’ uništila je brojna stabla na plantažama, a onda su stigle visoke ljetne temperature koje su spriječile razvoj plodova na preostalim zdravim stablima.

Rezultat je vidljiv u količinama zbog kojih neće biti značajnijeg izvoza, ali i u strahovanjima da u studenom i u prosincu na policama trgovačkih lanaca u Hrvatskoj neće biti domaćih mandarina već samo uvoznih, ali po cijenama i do 20 kuna za kilogram.

Poseban žal proizvođača odnosi se na minijaturne količine klementina koje i jesu najkvalitetnija sorta, ali i na rani završetak ukupne berbe i bojazan da će uvozno voće iz drugih zemalja preplaviti hrvatsko tržište. Jedino su neretvanski proizvođači zadovoljni otkupnim cijenama od 3 kune i 80 lipa po kilogramu, ali samo oni koji imaju što brati i prodavati.

U hrvatskoj poljoprivredi su stalno prisutni poremećaji u proizvodnji i plasmanu poljoprivrednih proizvoda. Ti poremećaji često su uvjetovani klimatskim i pedološkim osobinama i pojavama pa svi poljoprivrednici moraju uvažavati i te čimbenike.

Osim toga potrebna je nova strategija u razvoju agrara uvažavajući spomenute čimbenike i pojavnosti na europskom i svjetskom tržištu. To podrazumijeva orijentaciju na nove sortimente, udruživanje proizvođača i analizu suvremenih geopolitičkih odnosa kako bi se eliminirali problemi vezani za uvođenje embarga i drugih mjera jedne zemlje prema drugoj, kao što se dogodilo u odnosima EU i Rusije.

No, kako su neretvanski težaci stoljećima pokazivali upornost i želju za radom i proizvodnjom, treba vjerovati da će i u budućnosti nalaziti rješenja na sve probleme u čijem nastajanju nisu sudjelovali.

Pero Jakić