Poljoprivredna proizvodnja u dolini Neretve opterećena je nizom problema

Neretvanski poljoprivredni proizvođači godinama ukazuju na niz problema koji opterećuju njihovu proizvodnju voća i povrća, koja bi mogla i morala biti sadržajnija i kvalitetnija i s većim ukupnim prinosima pa tako i zaradom.

Ključni su problemi u svakom slučaju nezavršeni sustavi za navodnjavanje površina, usitnjenost posjeda, slanost tla, nesigurno tržište i nekontrolirani uvoz hrane te zapuštenost parcela kako privatnih tako na državnom zemljištu kojim odnedavno mogu raspolagati jedinice lokalne samouprave odnosno koncesionari.

Pođemo li od ovog posljednjeg, niti jedna jedinica lokalne samouprave još nije završila procese učinkovite raspodjele državnoga zemljišta niti su ustrojile nadzor o načinu korištenja zemljišta, odnosno obrađuje li se to zemljište ili se ne obrađuje.

Navodnjavanje je ključ uspješne proizvodnje u dolini Neretve, ali ti procesi odnosno gradnja objekata nije do kraja završena. Određeni optimizam postoji za područje donje Neretve, Glog i ostala područja, a kada će se cijeli posao i završiti teško je prognozirati.

Završetkom toga i drugih projekata umanjila bi se količina soli u vodi i u tlu pa bi neretvanska poljoprivreda mogla krupnijim koracima krenuti naprijed.

Što se tiče usitnjenosti posjeda to je u svakom slučaju ozbiljan problem s obzirom na činjenicu da se okrupnjivanjem parcela mogu ostvariti daleko bolji rezultati u proizvodnji. S tim je usko vezano i udruživanje poljoprivrednika koje preporučuju i stručnjaci i Ministarstvo poljoprivrede. Na taj bi se način lakše i brže dobivali poticaji i subvencije što bi značilo sigurnost u prvim godinama proizvodnje i veće prihode.

Mnogi upiru prstom prema uvoznicima kojima nije briga kada će i po kojoj cijeni neretvanski težaci prodati svoje viškove i hoće li raditi s minusima. Posebno se ljute na uvoz iz zemalja koje nisu članice EU smatrajući da se u nekim zemljama koriste sredstva za zaštitu biljaka koja su u Hrvatskoj zabranjena.

Neki poljoprivrednici proizvode više vrsta voća i povrća vjerujući da će slabije plasmane određenih proizvoda nadomjestiti prihodima od ostalih konkurentnih proizvoda. Drugi opet prelaze na jednu ili dvije kulture s vjerom da će im se baš ta orijentacija isplatiti. Ima nekoliko obitelji koje su ustalile vlastitu ekološku proizvodnju i dobro prolaze na tržištu koristeći online prodaju.

Treba reći da problema s prodajom voća i povrća imaju i poljoprivrednici u Pojezerju, napose u krškom polju Jezero. Drugo, manje polje Jezerac koje pripada dijelom Pojezerju, a dijelom općini Ljubuški, potpuno je zapušteno. Parcele su zbog vode u zimskim mjesecima neprepoznatljive, a među njima ne postoje jasne grannice. To je polje nekada hranilo tisuće ljudi. Proizvodile su se rajčice, paprike, krumpir, kupus i kupusnjače, ljudi su sijali kukuruz, pšenicu, sirak i ječam, a uzgajala se i vinova loza.

Danas nema ničega pa je pravo pitanje na koji će se način zapuštene poljoprivredne površine početi obrađivati.