Čije se lubenice prodaju kupcima u Zagrebu?

U Zagrebu i drugdje građani radi osvježenja već nekoliko dana kupuju lubenice. U tomu ne bi bilo ništa čudno da na izlozima ili na štandovima ne stoji da su lubenice neretvanske , domaće i kvalitetne, a nisu.

Navodno su kupci iz Zagreba provjeravali radi li se o neretvanskim lubenicama pa kad su doznali da one to nisu, njihovo ogorčenje bivalo je sve je intenzivnije.

Informacije iz Zagreba uzbunile su i neretvanske udruge i proizvođače koji su od Ministarstva zatražili uspostavu stalnog nadzora tržnica i trgovačkih centara kako bi se utvrdilo odakle potječu . Nije teško dokučiti da su lubenice iz uvoza jer berba neretvanskih tek će otpočeti za desetak dana, a nije teško ni zaključiti kako se ta situacija ponavlja iz godine u godinu, uglavnom na štetu neretvanskih proizvođača. Hladnjače i skladišta bit će prepune uvoznog voća, upravo u vrijeme kada dospijevaju neretvanske lubenice za koje mnogi tvrde da su iznimne kakvoće. Prodajne cijene za domaće proizvođače moraju biti manje , što opet znači da će i njihovi prihodi biti manji, ako ih uopće uspiju prodati.

Ista je stvar s krumpirom koji se uvozi iz Egipta, te mnogim drugim vrstama voća i povrća. Neki će reći kako se radi o članstvu Hrvatske u EU i otvorenom tržištu pa je zbog toga uvoz hrane posve realna pojava. Neki smatraju a osobito proizvođači kako moraju postojati zaštitni mehanizmi kojima bi se štitila domaća proizvodnja bez obzira na direktive EU. Dok uvoznici igraju svoju igru , koja nije zabranjena, dotle Neretvani mole i kume nadležne za malo razumijevanja (ili subvencije i poticaje) kako bi se i njihov rad mogao valorizirati.