Verbalna i neverbalna komunikacija Bože Petrova

Spontani susret dvije političke opcije na splitskoj rivi za jednostavnog čovjeka, jasno su pokazale da sraz licem u lice više govori o političkom akteru nego tisuću nabiflanih političkih poruka. Iako ima nejasnoća u verbalnoj komunikaciji, gospodin Božo Petrov susretom i neverbalnim ponašanjem pokazao je svoje ne liderske sposobnosti. Po svim pravilima kulturnog političkog ponašanja, kad vam prilazi jedna od suparničkih političkih grupacija koja spontano komunicira sa građanima Splita, Božo Petrov se ponaša vrlo rezignirano, odnosno iznenađeno i prilično zatvoreno, što je i u običnom svakodnevnom životu nekulturno. Čim ste, kao socijalno biće u javnosti, možete predvidjeti da će vam netko prići i pružiti ruku, a vi mu se spremno nasmiješiti i  ljudski uzvratiti. Način na koji se Petrov pridigao generalu Krstičeviću, a ne pristojno ustao i pružio ruku, što ostavlja dojam kulturne neverbalne komunikacije, on se pridižući rukuje i nastavlja sjediti. U ovom slučaju i djetetu bi bilo jasno da je neverbalno i verbalno pokazao da general Krstičević nije bio dobro došao i da je zagazio na par metara splitske rive, kojom se danas svatko slobodno šeće, a šeće se samo zato jer je general sa svojim suborcima izvojevao slobodu Hrvatske. Ako to kod Bože ne izaziva poštovanje, koje ga treba ponukati bar na minimum pristojnog ponašanja, to puno govori o njemu samom. Dobronamjerno rukovanje je stvar, odnosno odraz uljuđenog ponašanja, a suprotna radnja povrijedila bi bilo koje normalno ljudsko biće.

Pitamo se kakav mu je stav prema malom čovjeku, kad pred autoritetima kao što je general Krstičević “pada” u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, pokazujući rezigniranost, nepoštivanje autoriteta i elementarnu nekulturu. Kakav bi Božo Petrov bio kao možebitni lider, možete provjeriti na stranicama grada Metkovća, koji se gnuša populizma, ali ne i populističkih predizbornih poteza (otvaranje radova za dječje igralište, otvaranje male pijace, raspisivanja studenskih stipendija i sl…). Ponovo se koristi gradski portal za besplatnu političku promidžbu. Zato je smiješno i žalosno odašiljati slike i video snimke vlastite političke nekulture i rezigniranosti prema pravim moralnim vertikalama kao što je general Krstčević. Svi mi bi trebali biti sretni mogućnosti rukovanja sa generalom Krstčevićem, ako nismo to učinili u Domovinskom ratu, onda bar danas stiskom ruke zahvaliti mu se za sve što je napravio za slobodu Hrvatske!