JAMBO: Vi bi govorili o sportu, u četiri godine niste stigli ni opiturat igrališta koja sam vam ostavio, a govorili bi o sportskim uspjesima

Osvrt na presicu gospođice Katarine Ujdur, sveznajućeg Nina Šešelja i dvojice novih podupirača Mosta.

Metković nije počeo s Jambom niti će završiti s Jambom, a isto tako nije počeo s Ninom Šešeljom niti će završiti s Ninom Šešeljom. U ovom gradu ima ljudi koji dugo pamte i dobro pamte. Govoriti o nekim uspjesima sporta u gradu Metkoviću, sanaciji sportskih kolektiva u gradu Metkoviću i čudima koje je Nino Šešelj napravio u Metkoviću, ja ću se osvrnuti s nekoliko rečenica.

Govorio je da košarka je dobra, da ide uzlaznim putem… Gospodine Šešelj, trebate znati da se Košarkaški klub Metković takmiči u B-1 ligi, da ispod te lige nema natjecanja, da Košarkaški klub Metković nema gdje ispast. To je pod jedan, pod dva, da je KK Metković sada kanta za napucavanje koševa. Trebate znati jednu stvar, nedugo prije vašeg dolaska u Metković i nedugo prije vašeg legitimnog dolaska na vlast, da je KK Metković se borio za ulazak u elitno natjecanje, u prvu košarkašku ligu, da je zahvaljujući tim rezultatima Košarkaški savez Hrvatske organizirao All-Star utakmicu 2011. godine u proljeće u Metkoviću. Znači najbolji košarkaši sjevera i juga da su igrali utakmicu. Da je dvorana bila dupkom puna, kao u najslavnijim danima metkovskog rukometa. I kad ste vi došli gosp. Šešelj, vi ste potjerali sve kvalitetne ljude iz Uprave i potjerali ste sve kvalitetne košarkaše. I danas je KK Metković ruglo!

Kad je upitanju NK Neretva, ništa Vam neću reći, ali rezultati zadnjih par kola vam govore sve!Da smo u Metkoviću izgubili i od Jadrana iz Ploča da nas je Neretvananac  u zadnje četiri godine svaki put dobio, da smo bili kanta za nabijanje kad je u pitanju Neretvanac. Da danas mi u nogometnom klubu nemamo uprave, nemamo igrača, nemamo ništa. I danas je u svojoj stogodišnjoj povijesti Nogometni klub Neretva na najnižim granama.

Kad je u pitanju rukomet, rukomet ima slavnu tradiciju, rukomet je počeo puno prije gospodine Šešelju nego što ste vi rodili, a ne došli u Metković. Rukomet je imao sjajnih dana a i crnih dana, ali crnijih od ove četiri godine ne mogu biti. Mi smo, kad je u pitanju rukometni klub bez ikakve perspektive. Da nije entuzijasta, da nije Škole rukometa, da nije ljudi koji su se skupili oko te djece vjerojatno se danas u Metkoviću i ne bi igrao rukomet. Pričate o starom ‘Mehanikinom’ igralištu gospodine Šešelj, na tom starom rukometnom igralištu, ispod tih starih tribina uz dvoranu Osnovne škole Stjepana Radića je bila puna prikolica šprica. Zahvaljujući meni, gospodine Šešelju i toj gradskoj upravi, mi smo napravili školsku športsku dvoranu, trodijelnu, rukometnu i došli možda po broju stanovnika i broju djece na prvo mjesto u Hrvatskoj u odnosu broja stanovnika i broja dvorana.

Kad je u pitanju Boćarski klub Metković, gospodine Šešelj njega niste spomenuli, ali ja ću ga spomenuti, on je bio u prvoj Hrvatskoj ligi, pri vrhu stalno, s malim troškovima. On je sada u drugoj ligi i iz druge lige nema gdje ispast ima ovu Županijsku i tako. Tako o športu nemojte govoriti ništa. Ja se sjećam ne tako davno kad ste vi vrbovali djecu iz Metkovića pa ih otimali iz Neretve, otimali ih iz Nogometnog kluba Metković, ONK Metković pa ih vodili u Opuzen pa sam vas ja upozorio jer gospodine Šešelj ako niste zaboravili ja ću vas podsjetiti, da sam ja najzaslužniji uz ravnatelja Babića da ste vi dobili posao u Osnovnoj školi don Mihovila Pavlinovića.

O športskim igralištima, u četiri godine niste uspjeli obići, ni opiturati igrališta ona koja vam je ostavio Jambo. Sve vaše aktivnosti, sve ono što ste vi napravili, to je ono malo igralište na Unki koje i niste riješili kako Bog zapovijeda jer imate spor sa bivšim vlasnikom zemljišta. O nekom novom športskom centru vi možete samo sanjati. Vi pričate da ste potrošili 250.000 kn za projektnu dokumentaciju a nemate ni lokaciju, rekao bi pokojni Račan „ Ma hajte molim vas „ . To gospodine Šešelj vi i Katarina možete pričati djeci ali ne u vrtiću, nego u jaslicama, ne možete pričati građanima ovoga grada jer ste vi pročitana knjiga. Vi gospodine Šešelj da imate i malo obraza , vi… o  športu i postignućima može govorit svatko… ali vi o postignućima u protekle četiri godine ne možemo govoriti ništa jer smo mi na dnu. Mi nemamo gdje ići dalje, propadat dalje, mi smo na dnu. Ja bi bio najsretniji čovjek da mi nismo na dnu, ali smo na dnu. U stogodišnjoj povijesti Nogometnog kluba, Neretva je imala čuvene predsjednike, ali ovakvog predsjednika kao Meka nikad nije imala. I u svojoj povijesti Metković, koja je u natrag nekoliko stotina godina, gore gradske uprave nikad nije imao. Volonteri.

A što se tiče Veslačkog kluba i vaših zasluga u tom klubu, vi nemate pojma. Tu staru baraku je bivša gradska vlast izborila sa obitelji Andačić, struka je napravila projekt i ona je renovirana i stabilizirana i nakon godina lutanja Veslački klub je konačno dobio jedan dobar objekt u koji može primit svakoga i ne treba se stiditi nikoga, objekt sa svim sadržajima. Ali nisam sudjelovao ja samo u njemu, sudjelovala je gradska vlast, sudjelovao je gospodin Joško Erceg iz Hrvatskih voda, sudjelovao je Nedjeljko Milić iz Elektroneretve  i mnogi drugi ljudi koji su pomagali da mi to legaliziramo i da mi ne budemo oni koji su izgasili Veslački klub Metković .Sve vas je dočekalo gotovo, to je bila investicija u tijeku kao i sve ostale investicije, obrana od poplava, Vaga, zgrada Razvitka, Hebrangova ulica, Ulica Zrinskih i Frankopana i da ne nabrajam dalje.

Kad je u pitanju Šport u gradu, moram se osvrnuti na najmlađe uzraste, na malu djecu znači od osam godina pa nadalje… Zašto nova gradska vlast nije osigurala besplatne termine u gradskoj dvorani? Zašto nova gradska vlast nije dogovorila sa ravnateljem gimnazije i sa dvije ravnateljice osnovne škole besplatne termine za djecu? Zašto djeca koja treniraju nogomet moraju plaćati u situaciji kakva je, kad ljudi teško sastavljaju kraj sa krajem, kad se krizi ne vidi kraja… Zašto svako dijete, ono koje želi trenirat,i ako nema novaca ne može trenirati? Zašto tu gospodin Šešelj i gospođica Katarina nisu pokazali jedno humano lice, ali ne, oni neće pokazati jer ne zanimaju njih djeca, ni ništa…

Stipo Gabrić Jambo, HSS
(hss-metkovic.com)