Profesor Tehničke škole iz Čakovca Franjo Dragičević samo dvije godine prije odlaska u mirovinu zamalo nije ostao bez posla i egzistencije, sve zbog toga što je dvojicu učenika odgurno i fizički im se suprostavio u trenucima kad je njihova koncentracija oslabila i kada su ga počeli gađati kredama.

Kako riječi više nisu pomagale iskusni profesor odlučio je rukama (i nogama) obraniti svoj tjelesni i moralni integritet, pa je onda uslijedila vruća reakcija na društvenim mrežama i u tiskanim medijima. Iako učenici nisu pristali na liječnički pregled, nije bio malo onih koji su odmah osudili profesorovo ponašanje smatrajući da on nikako nije smio koristiti tjelesnu snagu kako bi zaustavio neprihvatljivo ponašanje dvojice učenika kojima taj ispad u toj školi nije bio prvi. Ipak, većina komentara bila je u korist profesora , prije svega zbog činjenice da drugog načina za obranu nije imao. Prema pravilnicima i etičkom kodeksu za prosvjetne radnike prijetio mu je i otkaz, čime bi u potpunosti bio devalviran njegov gotovo 40-godišnji rad s učenicima, bez ikakvih mrlja u karijeri profesora. Ipak, inspekcije, ravnatelj škole pa i resorno ministarstvo, nisu posegnuli za drastičnim disciplinskim mjerama već su mu izrekli samo upozorenje, odnosno opomenu kako bi se u slučaju ponavljanja sličnog događaja mogao dogoditi i otkaz!

Koje su ili koje će pedagoške ili odgojne mjere škola donijeti  za učenike zasad nije poznato, ali bit će to, izvjesno, ukor ili strogi ukor prije isključenja iz škole ukoliko budu nastavili s neprimjerenim ponašanjima, ometali nastavu, ponižavali vršnjake i profesore i tomu slično.

Obrasci rada u školama mijenjali su se kroz povijest. U novije vrijeme sve se više pažnje poklanjalo preveniranju i sprječavanju nasilja na relacijama učenik-učenik,učenik-profesor, roditelji-profesori i tako redom, zbog čega su usvojeni brojni pravilnici i protokoli koje škole moraju poštivati, zapošljavani su psiholozi i pedagozi, socijalni pedagozi, defektolozi i drugi stručnjaci, uravo radi usklađenog postupanja prema svim oblicima nasilnog ponašanja u školama, a uz sve to zaštita učenika stavljena je na prvo mjesto. Naravno, velika većina učenika marljivo i s naporima obavlja svoje školske zadaće a mnogi postižu vrhunske rezultate u školskim i izvanškolskim natjecanjima. Manji postotak učenika u osnovnim i srednjim školama od polaska u školu pokazuje znakove neprilagođenosti sustavu. Neki od njih žele se nametnuti ostalima, neki imaju određene teškoće koje stručne službe i nastavnici pokušavaju zajedno s roditeljima ispravljati u smislu socijalizacije, ali ponekad čitav taj proces zapinje u komunikaciji između roditelja, učitelja i škole. Učitelji i profesori s duljim stažom pamte bezbroj primjera verbalnog i neverbalnog nasilja na svim razinama, sve su češći i fizički napadi na njih , ali oni nemaju zaštitne mehanizme kako bi sačuvali svoje dostojanstvo. Dovoljno je da u razredu imate jednog ili dva učenika koji ne daju mira ni vršnjacima ni profesorima, pa da vam planirani sat i gradivo koje trebate obraditi, bude nepovratno upropašteno. Osim ponižavanja svojih profesora, takvi ponižavaju i svoje vršnjake koji hoće pratiti nastavu, istraživati, raditi, školovati se i stjecati cjelovito obrazovanje.

Ne začuđuju stoga zahtjevi prosvjetnih sindikata i sami prosvjetnih radnika da se napad na njih ubuduće tretira kao napad na službenu osobu! Pravilnici i protokoli morali bi biti jednostavniji, s točnim opisom sankcija za određenu vrstu prekršaja, za prvi put i za moguće naredne slučajeve, kako za učenike tako i za profesore. Nije isto kad se profesor brani, ili kad prvi izazove incident.

Jasno je da svako dijete zaslužuje punu pozornost i u školi i izvan nje i naše društvo upravo tomu teži, ali zbog čega društvo, učenici i poneki roditelji ne mogu shvatiti da i profesori, ionako potplaćeni, također zaslužuju pozornost i eliminaciju raznih pritisaka koji su posebno naglašeni pri kraju školske godine ?

Za pokazivanje mišića postoje sportski klubovi, vježablišta i natjecanja, a u školama se odgaja i obrazuje i daju putokazi za buduće životne aktivnosti.

Nitko nije za odbacivanje nestašnih učenika od kojih su mnogi devijantno ponašanje donijeli od kuće, zbog niza okolnosti. Stručnjaci u školama i izvan njih trebaju raditi upravo na otkrivanju uzroka tih i takvih ponašanja i to u suradnji s roditeljima. To je jedini način da se spriječi nasilje koje na žrtvama nasilja uvijek ostavlja dubok trag.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS