U Novoj godini očekuju se puno bolji rezultati u neretvanskoj poljoprivredi

Minule su čestitke za protekle blagdane, usvajani su proračuni države, županija, gradova i općina, resorni ministri najavili su realizaciju brojnih projekata, od obnove objekata razrušenih u potresima u Zagrebu, na Banovini i drugdje, a lokalni čelnici nove investicije u gospodarstvu, socijali i drugim područjima.

Stanovnike doline Neretve najviše zanimaju stremljenja u razvoju poljoprivrede, mogućnosti zapošljavanja, zaustavljanje odljeva stanovnika mlađe populacije, rješavanje prometnih i drugih pitanja.

U dvogodišnjoj povijesti djelovanja korona virusa i pojavi novih sojeva, svi koji planiraju i nastoje poboljšati gospodarsku sliku, imaju nemalih problema za čija rješenja treba vremena i pameti.

Svi se slažemo da život ne može stati i da treba oživotvoriti zacrtane programe razvoja, ali u svemu tomu najvažnija je skrb oboljelih ili od korone ili s koronom, a uz to i traženje načina da što manji  broj ljudi umire.

Međutim, tema ovog teksta je je neretvanska poljoprivreda. Često, a posebice ovih dana, čitamo i slušamo o mjerama, poticajima, subvencijama, novim zakonskim prijedlozima, sredstvima iz EU-fondova, brizi županija i države o proizvodnji većih količina voća i povrća, mesa i mesnih prerađevina, te drugih prehrambenih proizvoda, slušamo o projekcijama uvoza i izvoza, slušamo o sve višim cijenama hrane i o problemima stočara i ratara.

S vremena na vrijeme pojave se i informacije o nenamjenskom korištenju sredstava iz EU-fondova, ali i informacije kako u Hrvatskoj za blagdane nije bilo dovoljno odojaka!

U dolini Neretve , svima je poznato, koristi se samo nekoliko tisuća hektara zemljišta u intenzivnoj proizvodnji, a glavni razlozi što se ne koriste veće površine su : sve veća slanost tla zbog prodora morske vode, manjak slatke vode za natapanje zbog neizgrađenosti sustava za te namjene, rascjepkanost posjeda, nepostojanje potrebne energije za udruživanje (zadrugarstvo), neriješena odgovarajuća raspodjela državnog zemljišta, problemi s tržištem, ali i nepostojanje preradbenih kapaciteta.

U posljednjih nekoliko godina pojavili su se OPG-ovi s jasnim ciljevima koji se tiču ekološke proizvodnje, prerade i drugih dobrih rješenja u uzgoju i proizvodnji. Svaka im čast na odricanjima, trudu i rezultatima. Neki proizvode goleme količine voća i povrća i znalački plasiraju na tržište, ali što je s preostalom većinom?

Poljoprivrednicima su na raspolaganju brojne poticajne mjere (od županije do EU fondova) i to je u redu.

Drugo je i vrlo važno pitanje jesu li iskorišteni postojeći prirodni uvjeti, znanost, iskustvo poljoprivrednika, i administrativna rješenja i niz drugih okolnosti da bi dolina Neretve osim po mandarinama bila prepoznatljiva na hrvatskom i europskom tržištu.

Ulaganja u gradnju pregrade na rijeci Neretvi, u pilot projekte GLOG i podsustav Vrbovci-Koševo, u crpne postaje i druge objekte , nadamo se da će se omogućiti korištenje uz navodnjavanje  tisuća novih hektara neretvanskog tla.

Uz sve to Hrvatska mora budno motriti što se događa s vodama u Bosni i Hercegovini kako Neretva ne bi ostala bez dovoljnih količina slatke vode.

Što se tiče raspodjele državnoga zemljišta temeljem natječaja, mnogi se nadaju  da će obradivo zemljište dobiti oni koji se doista žele baviti proizvodnjom hrane, te da će upravo takvi dobiti odgovarajuće količine zemljišta.