Razgovarali smo s prof. Zoranom Vekić povodom postava nove izložbe u Osijeku

Razgovarali smo s našom profesoricom – povjesničarkom umjetnosti Zoranom Vekić, povodom postava nove izložbe ‘Memento vivere‘ u Osijeku.

Koji su motivi Vaše nove izložbe u Osijeku?

Od osvita čovječanstva čovjek je imao potrebu izraziti se, na određeni način posvijestiti vlastitu egzistenciju, stupiti u komunikacijski odnos sa samim sobom, drugim čovjekom i ljudima u svojoj blizini, materijalnim okruženjem u kojem se nalazi, ali i s onom nematerijalnom sferom iz koje proizlazi smisao cjelokupne stvarnosti. Dokazuju nam to najstariji otisci čovjekovih ruku na stijenama. I sama živim i slikam u skladu i koegzistenciji s bílom vlastitog okruženja i krajolika u kojem je boravim. Stoga nije čudno, ako promotrimo  na tematskoj razini  i ovaj moj novi opus, brzo ćemo uočiti kako je moja motivska preokupacija ambijent u kojem  živim i krajobraz s kojim sam suživljena. Svojim djelima podsjećam na jednu istinu duboko utkanu u žanrovski svijet likovne umjetnosti, a to je činjenica kako su neki tradicijski  motivi  toliko ukorijenjeni u nama da ih umjetnici uvijek iznova slikaju i o njima promišljaju. Prigrlila sam sve to kao   estetski doživljaj, ali oslonjena na mediteranski vizualni melos obilježen temama mora, barki  koje se ljuljuškaju na moru, stare razgranate masline, kamene dalmatinske kućice ili lopoči na površini voda stajaćica., maslina, cvijeća, riba. Dotičem se i sakralnih tema te mrtvih priroda i ljudskih figura, osobito inspiracije Naronom. Okoliš u kojem  živim ima  i geološko -morfološki aspekt, a uz njega otkrivam dubinu vlastite osobnosti i koja je u punom opsegu moj modus vivere!

Kako ste iskomunicirali poznanstvo s Osijekom?

U suradnji s Osijekom iskomunicirala sam vizualnu prezentaciju nove izložbe za Slavoniju u skladu s prosinačkim svečanostima preko Gdje. Dubravke Pađen – Farkaš (ravnateljica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek). Uputila me na gosp. Sinišu Petkovića (voditelja austrijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice),te  gosp. Igora Loinjaka (povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i predavača na Umjetničkoj akademiji u Osijeku).Bio je tu i čitav niz drugih kvalitetnih suradnika ,kojima sam zahvalna za suradnju, koja je bila kolegijalna i promptna!

Kakvi su Vaši daljnji planovi?

Dugovječnost slikarstva svjedoči da je umjetnost univerzalna potreba čovjeka. Nastojati ću ostati bliska  dijelu našeg životnog etosa, jer nam pruža  ugodu te nas uvlači u sebe dodatno svojom ljepotom, nagovarajući da se pridružimo bílu svijeta koje u svojim slikama osjećam i kroz koje živim – ovim sumornim i nesigurnim vremenima usprkos. A budućnost pripada onima koji čuju njezin dolazak. Tim je veća moja odgovornost da otkrijem nove vizualne obzore na svoj način!

Izložba prof. Zorane Vekić u Osijeku