Vjernici Župe Gospe Lurdske Dobranje – Bijeli Vir proslavili su u utorak 11. veljače u Bijelom Viru svetkovinu zaštitnice te 50. obljetnicu posvete crkve Gospe Lurdske. Središnje misno slavlje predslavio je neretvanski dekan i župnik metkovske Župe sv. Nikole biskupa don Davor Bilandžić.

U koncelebraciji su bili župnik don Stipe Jerković, biokovski dekan fra Josip Repeša, bivši župnici don Mijo Grozdanić i don Marinko Jurišin, don Perica Maslać te svećenici okolnih župa don Mladen Margeta, don Dražen Dukić, don Mile Čalo, don Antonio Lovrić, fra Denis Šimunović i fra Marko Pudar.

Prenijevši čestitke splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, prigodom 50. obljetnice posvete crkve, koji zbog obveza nije mogao predslaviti ovo slavlje, kao i najavljeni generalni vikar nadbiskupije mons. Franjo-Frankopan Velić, don Davor je u uvodu homilije citirao riječi blaženog Ivana Merza kako je „najveća stvar koja postoji na svijetu sveta Crkva, najveća stvar u crkvi je sveta misa, a najveća stvar u svetoj misi je pretvorba.“

„Nećemo imati puno koristi ako samo gradimo i obnavljamo građevine, jer ako u njima neće biti čovjeka, onda ostaju beživotne, ruševine! Crkva je mjesto susreta sa živim Bogom. Potrebno je najprije obnavljati čovjeka, međuljudske odnose i zajedništvo, onda sve ima drugačiji smisao“, istaknuo je don Davor. „Potrebna nam je Božja pomoć. Zato danas zahvaljujemo na svakom susretu naših predaka koji su ovdje bili i ostavili kao blago, da se i mi možemo s Bogom susretati, da budemo novi, bogatiji i bolji ljudi, da svaki put kada izađemo s ovoga mjesta, nosimo u sebi jedan novi život, radost, da smo doista Boga susreli, da nas je Gospodin oprao od svega onoga što ne možemo svaki dan nositi… Mnogo je onih koji se trude izgrađivati i stjecati samo zemaljske, opipljive stvarnosti, puno snage uloži se u uređenje izvanjskog, pa se dogodi da nemamo vremena za nutarnju izgradnju, za uređenje vlastite duše – što je najbitnije“, upozorio je preč. Bilandžić.

„Lurdska ukazanja, poručuju nam da ne zaboravimo Boga i svoje bližnje, osobito osamljene i bolesne. U Lurdu su mnogi ozdravili tjelesno, ali najveća ozdravljenja su ozdravljenja duha, srca i savjesti – gdje su mnogi promijenili pogled na život, okupali se u vodi ozdravljenja i nakon toga pristupili sakramentima“, rekao je.

„Najvažnije, zašto smo ovdje danas, jest, da Gospodinu zahvalimo za sve milosti kroz ovih 50 godina, jer, zahvala je jednostavno ljudski i kršćanski čin“, rekao je don Davor prisjetivši se događaja iz Evanđelja, kada je Isus ozdravio deset gubavaca, a samo jedan je zahvalio. Ova crkva, samo je vanjski znak vjere koji su gradili vaši djedovi i bake. Iz njihove vjere i mi smo danas ovdje da im zahvalimo jer po sakramentima koji se dijele u ovoj crkvi Gospodin nam je uvijek blizu kao što je bio i njima. Ovo je ujedno dan da zahvalimo za život, za obitelji, da zahvalimo Bogu na zdravlju ali i na bolesti – jer nam Gospodin daje snagu da u svim životnim poteškoćama i nedaćama možemo izdržati“, pojasnio je.

Okupljen je potaknuo da se zapitaju gdje je njihovo mjesto u Crkvi, koja je njihova uloga i doprinos u mojoj Crkvi, živoj zajednici, jer, kako je rekao, „ne vrijede nam zgrade, ne vrijede ni obljetnice, ako u njima nema žive Crkve“. „Budite u svojoj crkvi jer je ona lijepa, koliko su lijepi vjernici u njoj, koliko se izgrađuju kao živo kamenje i koliko primaju sakramente“, zaključio je homiliju dekan Bilandžić.

Pozdravljajući sve svećenike i vjernike na kraju misnog slavlja preč. Jerković govorio je o povijesti Župe te zahvalio svima koji su pridonijeli izgradnji ove crkve. Crkvu je posvetio biskup Frane Franić 11. veljače 1985. i proglasio župnom crkvom. Od tada Župa nosi naslov Župa Gospe Lurdske Dobranje – Bijeli Vir. Do tada je nosila naslov Župa Rođenja BDM Dobranje. „Ne smijemo zaboraviti da je Župa bila bez župnika 13 godina, od 1945., kada je tadašnji župnik don Petar Kovačić premješten u Opuzen. Tek 1958. Župa dobiva župnika don Antu Tomasovića, naveo je preč. Jerković.

Izvor: IKA