Produžena dozvola za deponiju Ada u Čapljini – zagađenje Neretve nastavlja se ‘legalno’ još 7 godina

Bez sanacije, bez zaštitnih podloga, bez reciklaže – ali s punim pravom da nastavi s dosadašnjom praksom zagađenja i plastificiranja rijeku Neretvu. To je zaključak sastanka održanog u Čapljini 27. lipnja 2025., gdje je federalna ministrica okoliša FBiH Nasiha Pozder službeno potvrdila: deponija Ada dobila je još sedam godina života.

Ministrica je stigla iz Sarajeva vlakom, na ponovno uspostavljenoj liniji Sarajevo–Ploče, a kao simboličan “dar” – informacija da će se plastika iz Bosne i Hercegovine i dalje nesmetano slijevati u hrvatsku deltu Neretve i Jadran.

Da ponovimo činjenice:

1. Deponija se nalazi neposredno uz korito i u samom koritu rijeke Neretve uz novoizgrađenu stambenu četvrt Čapljine, bez nepropusne zaštitne podloge, što „povećava“ rizik od zagađenja podzemnih voda i priobalnog ekosustava.
2. Plastični i drugi otpad lako dospijevaju u rijeku, osobito tijekom kišnih perioda, te putuju nizvodno prema Republici Hrvatskoj.
3. Deponija jako i neprestano utječe na ekosustav delte Neretve, zdravlje stanovništva i turistički potencijal cijele prekogranične regije.

Gradonačelnica Čapljine Iva Raguž priznaje da se otpad odlaže i izvan granica deponije, u samom koritu rijeke Neretve. Nema sustava za odvajanje otpada, nema reciklaže, nema prostornog plana, nema konkretne zaštite okoliša. Planira se, kaže se, dogovara se. A smeće curi, pluta i dolazi – svakodnevno, ne samo vikendom. Kako BiH kao zemlja-kandidat za prijem EU može opravdati ovakvu nebrigu i napraviti konkretno usklađivanje s direktivama kroz poglavlja 27 (Okoliš) i 20 (Prijevoz).

Gdje je u svemu tome interes i pozicija Republike Hrvatske? Što s onim dijelom Neretve koji dolazi nakon Čapljine? Onim koji se računa kao NATURA područje, dom zaštićenih vrsta i staništa (posljednji ostaci europskih močvarnih staništa), izvor vode i kisika? Rijeka koja ušću donosi plastiku, fekalije i procjedne vode – bez ikakvog upozorenja, bez prethodne konzultacije s hrvatskim institucijama.

Produženje dozvole bez prekograničnog dogovora krši ESPOO konvenciju.

Deponija bez zaštitne podloge krši EU Direktivu o otpadu.

Neinformirana javnost krši Aarhušku konvenciju.

Ignoriranje prekograničnih posljedica – krši zdrav razum.

Znanstveni tim Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, dr.sc. Pero Tutman i dr.sc. Dubravka Bojanić Varezić uz podršku ERK Malog mora i stručnog voditelja mr.sc. Nebojše Jerkovića  01.- 02. 07. 2025. započeli s uzorkovanje voda Neretve na području od ušća do Metkovića. Projekt TETHYS4ADRION, prekogranični, europski, financiran – pokušava nešto mjeriti, shvatiti, upozoriti. No, dok znanost skuplja dokaze, politika potpisuje nove dozvole za stari i novi otpad.

Postavlja se pitanje:

Je li Neretva zauvijek otpisana? Što u svemu tome misli i radi međudržavno tijelo za zaštitu voda, poput Povjerenstva za vodno gospodarsku suradnju RH–BiH?  Republika Hrvatska, kao članica EU, ima pravo i obvezu prijaviti prekogranično zagađenje, aktivirati bilateralna tijela, zahtijevati implementaciju plana upravljanja slivom Neretve i zaštititi interese svojih građana, okoliša i gospodarstva. Vrijeme je da se nešto učini – brzo i učinkovito.

Dosta je plastike bez reda vožnje i dozvola bez odgovornosti. Rijeka Neretva deponija i nije granica za otpad. Ona je zajedničko nasljeđe – ili zajednička žrtva. Odluka je na institucijama, ali pritisak mora doći od javnosti.

sc. Nebojša Jerković
ERK Malo more – Komarna