Problem nasilja u cijelom društvu, pa i u školama sve je izraženiji

Nedavno je u jednu splitsku osnovnu školu došao roditelj učenika s kojim je stručna služba škole upravo obavljala motivacijski razgovor, iako dijete nije bilo problematično, te je vrijeđao i prijetio pedagoginji, ali i ostalim i djelatnicima i djeci koja  su događaj promatrali.

Takvih događaja bilo je bit će u svim školama u Hrvatskoj, negdje više negdje manje, ali ta i takva ponašanja zaslužuju dublju analizu i poduzimanje odgovarajućih mjera.

Jedino što škola (ravnatelj, stručna služba, razrednik, nastavnik) može napraviti je prijava policiji i državnom odvjetništvu.

U odgojno-obrazovnim ustanovama postoje razni oblici nasilja (vršnjačko, ulasci u školu nepozvanih osoba, uništavanje školske imovine, prijetnje putem društvenih mreža i druga), a postupci oko rješavanja sukoba su različiti.

Prosvjetni radnici kazuju da nisu zaštićeni ni oni ni učenici, da su pritisci roditelja sve veći ili zbog ocjena ili ozbiljnijih stvari, te da suradnja s određenim brojem roditelja često izostaje. Na ulaznim vratima (ili portama) često su spremačice ili povremeno kućni majstori, a u prostorima škole za odmora ili po završetku nastave djeluju i toga dana dežurni nastavnici. Ističe se da u školama nema zaštitara, a s druge strane jedna splitska voditeljica  Sindikata hrvatskih učitelja smatra kako nikome nije ugodno vidjeti zaštitara ispred škole i preporučuje zapošljavanje novih psihologa, defektologa i drugih stručnih suradnika u nastavi.

Međutim, sindikalnoj voditeljici izgleda još nije jasno da je resorno ministarstvo davno zabranilo ili ograničilo primanje novih stručnih suradnika, ali i zaštitara.

Zbog toga oni koji su uposleni rade s većim brojem učenika, a što se zaštitara tiče malo je škola koje ih imaju. Osim toga , ne znamo zašto bi susret sa zaštitarom ispred škole bio neugodan, ako nije neugodan svim građanima koji dolaze u financijske, kulturne, gospodarske, gradske ili općinske institucije. Sve neka i postoji određena neugoda, sigurno je da će sama pojava zaštitara značajno umanjiti broj incidenata s roditeljima i drugima koji nenajavljeno ulaze u odgojno-obrazovne ustanove.

Zapošljavanje zaštitara kao i novih psihologa može odobriti samo država ili u nekim slučajevima osnivači škola.

I tu je kraj  cijele priče o neugodama i incidentima u školskim i izvanškolskim prostorima. Zbog povremenih incidenata prije petnaestak godina započela je u metkovskim školama ugradnja sustava za video-nadzor zahvaljujući Dubrovačko-neretvanskoj županiji, tadašnjoj gradskoj vlasti , školskim odborima i ravnateljima škola, koji nisu odustajali od toga projekta. Rezultati tih napora bili su više nego dobri. U nekim školama zapošljavali su za određeno vrijeme ili za određeni dio dana i zaštitare što se pokazalo pravim rješenjem, ali to nije dugo trajalo jer nije bilo suglasnosti države za trajno zaposlenje.

Svakome mora biti jasno da spremačice koje ionako moraju čistiti sve veće površine nakon odlaska neke od njih u mirovinu ili na bolovanje, ne mogu obavljati (i ne smiju) ulogu zaštitara jer i same mogu biti ugrožene.

Spominju mnogi i potrebu edukacije dijela  roditelja radi kvalitetnije suradnje sa školama. Međutim, mislimo da zbog niza okolnosti i zauzetosti roditelja rezultate tih edukacija nećemo tako brzo dočekati.

Popunjavanje potreba za stručnim suradnicima , postavljanje video nadzora i primanje zaštitara, ostaju trajne zadaće svih dionika u odgojno-obrazovnom sustavu.