Ništa ne izvuče osmijeh na usne kao neradni dan, pa iako ovogodišnji (većini) traje mjesec i pol dana

Prvomajski vikend je pred vratima, a ništa ne izvuče osmijeh na usne kao neradni dan. Da, tako bi započeli današnje pisanje da ovogodišnji praznik rada zbog pandemije koronavirusa nije počeo, i traje već mjesec i pol dana.

Tako da ćemo uz sve mjere predostrožnosti danas obilježiti blagdan sv. Josipa Radnika i Međunarodni praznik rada, dan koji podsjeća na povijesnu borbu radnika za humane i pravedne radne odnose.

Vrijeme u dolini Neretve ide na ruku epidemiolozima i njihovim preporukama o zabrani većih okupljanja, nadvili su se oblaci i kao da samo što nije počela padati kiša. Međutim, to nas ne sprečava da za naslovnu fotografiju izaberemo roštilj u prirodi i svim našim čitateljima zaželimo sretan praznik rada i blagdan sv. Josipa Radnika!

Počeci prvosvibanjske proslave kakvu poznajemo danas, datiraju iz 60-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme večer prije bi se palila logorska vatra oko koje bi se građani skupljali od ranih jutarnjih sati.

Tijekom sedamdesetih godina slavlje poprima značajke poznate i danas. Običaj je bio povesti ekipu na neku zgodnu livadu, okrenuti koji ćevap, otvoriti sva vrata automobila i odvrnuti muziku.

Spajanje praznika s vikendima često je radnicima omogućavalo da im se prvosvibanjska proslava pretvori u pravi mali godišnji odmor. Pa se tako razvila i tradicija prvosvibanjskih putovanja i većih obiteljskih izleta.