Je li mjesto skulpturi carice Livije u Arheološkom muzeju Narona u Vidu ili u uredu Turističke zajednice Grada Opuzena, gdje bi bio organiziran svojevrsni „muzej za jednu skulpturu” kao što je to slučaj u Malom Lošinju gdje imaju Muzej Apoksiomena?

Na takvo pitanje teško je dobiti konkretan odgovor, zapravo možda bi pitanje trebalo biti tko u našoj državi odlučuje gdje bi tako vrijedni spomenici trebali biti izloženi.

Posljednju riječ u slučaju Livije zakonski ima Grad Opuzen koji je vlasnik te skulpture. No, na neki način čudi šutnja Ministarstva kulture i medija koje bi trebalo voditi kulturnu politiku te brinuti i skrbiti o kulturnoj baštini i njezinoj prezentaciji. Vjerojatno bi nadležna kulturna vlast trebala imati „alate” kojima bi se riješilo prepucavanja u ovom slučaju na razini Opuzen – Vid, odnosno Metković o tome gdje bi trebala biti izložena ta izuzetno vrijedna skulptura.

Podsjetimo, do početka turističke sezone u iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu u Opuzen bi trebala biti vraćena skulptura carice Livije (58. g. pr. Kr. – 29. g. po. Kr.) . Ona je bila jedna od najmoćnijih žena Rimskog Carstva, supruga prvog rimskog cara Augusta i pripadnica julijevsko – klaudijevske dinastije, a njena skulptura jedna je od najvažnijih iz rimskog razdoblja na našem prostoru, stručnjaci je navode i kao pandan skulpturi grčkog Apoksiomena.

Livijina skulptura donesena je iz Vida, nekadašnje Narone, u Opuzen 1847. godine, a njezin izvorni položaj utvrđen je otkrićem hrama Augusteuma u Naroni 1995. godine. Ipak, naronitanski spomenici, a osim Livije u Opuzenu su kroz godine završili torzo cara Tiberija, kapitel korintskog stupa i ara, ostali su u vlasništvu opuzenske lokalne uprave.

Skulpturi je nedostajala glava, za koju se poslije ustanovilo da se nalazi u Muzeju Ashmolean u Oxfordu. Nakon što je spojena s torzom Britanci su bili spremni ustupiti glavu na „trajnu posudbu”, no uzeli su je nazad nakon što je tadašnja opuzenska gradska uprava odbila prijedlog da skulptura bude izložena u primjerenim uvjetima u Arheološkom muzeju Narona.

Iako su problemi s caricom Livijom počeli puno prije njegovog mandata aktualni gradonačelnik Opuzena Ivan Mataga priznaje da se nije puno bavio tom tematikom, ali dodaje i kako pri tome nema riječi o animozitetu između dva neretvanska mjesta, kako se to često tumačilo u javnosti. On smatra da je stvar potpuno jasna, da Livija pripada Opuzenu. Dakle, ni on je nije spreman ustupiti Muzeju Narona.

– Bilo bi suludo davati skulpturu carice Livije Muzeju u Naroni kad je ona vlasništvo Grada Opuzena. Gradski Trg kralja Tomislava uređen je kao rimski forum i već imamo izložene spomenike i to ulomak are, torzo cara Tiberija i kapitel korintskog stupa, a Livija, koja mora biti u zatvorenom, bit će u blizini u reprezentativnoj zgradi u kojoj se nalazi u Turistički ured. Planiramo tu urediti i muzej za jednu i planiramo urediti muzej za jednu skulpturu kao što je to slučaj u Malom Lošinju koji ima Apoksimeona. – rekao je Mataga, dodajući kako je to za Opuzen „lijepa povijesna priča” koju treba iskoristiti u promociji mjesta.

Direktor Arheološkog muzeja Narona u Vidu Toni Glučina ističe kako odluka o budućnosti skulpture carice Livije nije u ingerenciji te kulturne ustanove, već da o tome odlučuje Grad Opuzen.

– Jedino što možemo jest, ukoliko do toga dođe, da je izložimo s ostalim skulpturama, kojima Livija, a posebno Tiberiju i pripada. Stopostotno je utvrđeno da torzo cara Tiberija koje se nalazi u Opuzenu potječe iz rimskog hrama Augusteuma na čijim je ruševinama i uređen naš muzej. Imamo izložene orginalne noge toga kipa, dok je torzo izrađen od plastike, a orginalni je na trgu u Opuzenu. – rekao je ravnatelj Glučina te podsjetio kako se u Opuzenu izgubio još jedan kip koji je također odnesen iz Narone.

Rekao je i kako su svi arheološki stručnjaci jedinstveni u uvjerenju da te znamenitosti trebaju biti izložene upravo na području iz kojeg potiču, a to je u ovom slučaju iz Narone, gdje je na samom arheološkom nalazištu, in situ, uređen i prvi takav muzej u Hrvatskoj. Na pitanje postoji li i dalje suradnja s oxfordskim muzejem, ravnatelj Glučina je rekao kako trenutno ne postoji.

– Mislim da i nema smisla kontaktirati muzej u Oxfordu i s njima nešto razgovarati vezanu uz glavu Livije dok se mi u Hrvatskoj ne dogovorimo. Iako s njima nisam surađivao, već je to bilo za vrijeme mog prethodnika, znam da u oni imali jasne uvjete za trajnu posudbu, a to je da glava i tijelu budu u nekom od arheoloških muzeja ili u Vidu ili u Splitu. Livijina glava je bila neko vrijeme u sefu u Splitu, ali kako dogovora u Hrvatskoj nije bilo, Englezi su je uzeli nazad. – rekao je ravnatelj Toni Glučina.

Piše: Kate Šutalo Cvjetković / Južni.hr