Metković čuva i nastavlja tradicionalne oblike svoje prepoznatljivosti u zemlji i u svijetu

Temperature su ovih dana gotovo maksimalno narasle pa je glavna zadaća svih ljudi čuvati se od posljedica toplinskih udara, a kako ni korona virus još nije zaustavljen, donose se nove mjere i preporuke, najviše one o potrebi cijepljenja.

Ljetno razdoblje nije najbolje ni za medijske djelatnike, kako vlasnike, tako ni za novinare, pa se to razdoblje često naziva i „sezonom kiselih krastavaca“.

Stoga ćemo koju prozboriti o našoj lokalnoj stvarnosti s naglaskom na tradicionalne društvene, kulturne, i sportske vrijednosti grada na Neretvi.

Desetljećima se našim tradicionalnim gradskim vrijednostima smatraju Gradska glazba, Pokladne svečanosti, nogomet i rukomet, veslanje, Maraton lađa, manifestacija „Na Neretvu misečina pala“ i mnoge druge. Od stvaranja suverene i samostalne Hrvatske u Gradu Metkoviću, unatoč smjeni generacija i promijenjenim društvenim odnosima , na svim razinama zadržale su se aktivnosti ne samo čuvanja tradicije već i one koje streme novim postignućima i novim spoznajama.

Opstala je Gradska glazba, opstala je Smotra folklora, opstale su „maškare“, ali i sportski klubovi, odnosno udruge.

Metković i njegovi stanovnici mogu biti ponosni na sve rezultate koje su postigli brojni njihovi sugrađani kroz proteklo razdoblje. Znam, nisu rezultati rada i napora uvijek bili na najvišoj razini, ali treba znati da u svijetu ne postoji tako mali grad s toliko postignuća u svim društvenim sferama.

Svjetski putnici u dva gradska muzeja mogu vidjeti sve rezultate u istraživanjima arheološke i prirodne baštine. Pametni ljudi su od zaborava izuzeli neretvansku

lađu i pretvorili je u svjetski poznati spektakl , Maraton lađa. Krenuli su i opstali turistički „safari-izleti“ čime je na značaju dobila i neretvanska gastronomija .

Članovi folklorne i drugih skupina obišli su veći dio svijeta, glazbari se diče svojom poviješću i novim planovima. Osmišljeno je Metkovsko kulturno ljeto kako bi se prezentirala postignuća brojnih skupina i pojedinaca.

U svim naseljima u okolici tijekom godine postoje programi obilježavanja svetkovina, sportska natjecanja, i gastronomska natjecanja.

O sportskim uspjesima i tradiciji u Metkoviću, možemo samo iznova podsjetiti na prošlost.

NK Neretva, član brojnih natjecanja u nižim stupnjevima, 1971. ušla je u Drugu saveznu ligu Jug, puno poslije igrala je kvalifikacije za ulazak u Drugu jedinstvenu ligu, a u sezoni 1994./95. bila je hrvatski prvoligaš. Neretva je

hrvatskom i svjetskom nogometu dala Ankovića, Štimca, Krstičevića, Srnu, Jakirovića, Jelavića, te brojne druge igrače i trenere iznimnih  kvaliteta.

Iz jednog malog grada u svjetski rukomet stigli su kao igrači ili treneri-izbornici   Slobodan Batinović, Čavar, Jelčić, Obrvan, Puljević,  Babić, Dominiković, Goluža, Šunjić,  Čupić, Kaleb, Brozović, Vekić, Jelinić, Rezić

Ne treba zaboraviti pojedince iz  generacija rukometaša , Lovrića, Šprlju, Jurkovića, Ljubu Rezića, Nikolca i mnoge druge koji su svojim znojem, radom i rezultatima nastavljali tradiciju rukometa. Isto je i u nogometu, u NK Neretva i ONK Metković. Sjajni rezultati veslača prije nekih 50-tak godina učvrstili su stazu na kojoj su i danas uspješni veslači Neretvanskog Gusara. A karate klubovi svako malo oduševe nas novim uspjesima. Žderić i Volarević sa suradnicima rade sjajan posao.

ONK Metković u kvalifikacijama nije izborio treće ligaški status, ali je u uzvratu u Zadru s 2:0 pobijedio domaćina !

Još jedan dokaz kako se i u kriznim vremenima i uvijek prisutnom manjku sredstava mogu polučiti vrhunski rezultati.

Može se netko pitati čemu ovo lamentiranje oko tradicije i prošlih vremena.

Riječju, želimo se samo prisjetiti prošlosti i zahvaliti svima koji doprinosili uspjesima našega grada na svim poljima, ali i mladima i njihovim trenerima koji nastavljaju vrijednu tradiciju na svim društvenim i sportskim područjima.

Sjećam se da je pokojni Bruno Baffo u  Vatrogasnom domu , a nakon pobjeda rukometaša priređivao „gala zabavu“ za igrače, navijače i novinare, a glavni meni bio je u ljetnim mjesecima grah sa suhim mesom . Ivica Orlović i ekipa godinama su oko Ilindana ispred sportske dvorane također pripremali sličnu gastronomsku ponudu, u znak stare i nove sezone. Danas slično rade u ONK Metković. I to je, dakle, dio tradicije i priče kako su se proslavljali uspjesi naših klubova . Tu tradiciju moguće je i zadržati, jer se samo zajedništvom može do novih sportskih uspjeha.

Grad Metković, odnosno gradska uprava dokazala je svojim postupanjima da želi isto.