„Na mjestu čina drago sjećanje i prijateljski pozdravi, Tonko“. Riječ je o tekstu s jedne od posljednjih razglednica koju je Tonko Maroević poslao Luku Paljetku. Poslao ju je u srpnju 2020. iz Metkovića u kojem se taj dan bio nakratko zaustavio. Poručio je tako Maroević svom dugogodišnjem prijatelju kako se nalazi u gradu u kojem su mnogo puta zajedno boravili, a u kojem je Paljetak točno godinu dana prije po prvi put javno predstavio svoje Sabrane pjesme. Galerija GKS-a u Metkoviću tog 2. kolovoza 2019. bila je u potpunosti ispunjena, a među govornicima je bio i Maroević. To je, ujedno, bio i posljednji susret dvojice akademika u Metkoviću.

I ta razglednica nalazi se u knjizi ‘Jedan niže držeć, drugi više pojuć: lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020.’, a koja je u petak predstavljena u Galeriji Gradskoga kulturnoga središta u Metkoviću. Knjiga na više od 600 stranica sadrži bogatu korespondenciju koju su godinama izmjenjivali Tonko Maroević (1941.-2020.) i Luko Paljetak (1943.-2024.) – velikani hrvatske književnosti i kulture. Riječ je o, ujedno, posljednjoj knjizi koju je za tisak priredio Luko Paljetak, a u Metkoviću su je predstavili prof. Vesna Vidović, dr. sc. Katja Bakija i prof. Darko Matičević. Upravo je prof. Matičević bio dugogodišnji suradnik i prijatelj Luka Paljetka koji mu je pomogao da se knjiga objavi.

„Ostali smo iznenađeni i dirnuti nakon iznenadnoga odlaska akademika Tonka Maroevića, najvjernijega i najprisnijega prijatelja akademika Luka Paljetka. Tri dana nakon njegova odlaska, Luko je u tuzi napisao sonetni vijenac s posvetom Tonku Maroeviću. Potom je naš bivši ministar kulture Božo Biškupić objavio grafičko-pjesničku mapu s Lukovim sonetnim vijencem koji je posvećen Tonku uz 33 hrvatska slikara koji su dali svoj obol. Nakon toga, Luko je počeo ozbiljno razmišljati o priređivanju čitave korespondencije od daleke 1984. do Tonkova iznenadnog odlaska. Posljednja kartolina koju je Tonko poslao Luku iz Staroga Grada datira iz 7. kolovoza 2020., a Tonko je preminuo 11. kolovoza 2020. U međuvremenu, nakon nekoliko mjeseci, Tonkova supruga prof. Iva Grgić Maroević pronašla je cijeli materijal u kojemu je bila korespondencija, odnosno ono što je Luko slao Tonku. Predložila je Luki da bi bilo dobro voljela da se ta korespondencija sačuva. Potom mu je poslala cijelu korespondenciju, a Luko je imao arhivirano sve ono što je Tonko slao njemu kroz protekla desetljeća. I krenuli smo u pripremanje knjige. Luko se u međuvremenu razbolio, ali čim se opravio, sakupio je građu i počeo raditi. Obzirom da živim u Splitu, dolazio sam k njemu u Dubrovnik i pomagao mu. Kad smo sve pregledali, predali smo građu Zoranu Boškoviću, vlasniku Naklade Bošković iz Splita, a knjiga je izašla iz tiska krajem ožujka. Prvi primjerak iz tiska odnio sam Luku u njegov dom u Dubrovniku. Bio je vidljivo ganut, ali neizmjerno ponosan i sretan što je dočekao objavljivanje. Bio je svjestan da neće dočekati predstavljanje, ali me, kao prijatelja i kuma, zamolio da to napravim. Obećao sam mu da ćemo to napraviti. Želio je da knjigu predstavimo i u Metkoviću – gradu u kojem je prvi put javno predstavio svoje sabrane pjesme. To je bilo u kolovozu 2019. u potpuno ispunjenoj Galeriji GKS-a“, kazao je prof. Matičević.

O utjecaju dvojice akademika na hrvatsku književnost i kulturu te o knjizi na predstavljanju u Metkoviću govorila je i dr. sc. Katja Bakija, izvanredna prof. Sveučilišta u Dubrovniku te književna urednica i književna kritičarka koja je dugi niz godina surađivala s Lukom Paljetkom.

„Knjiga za naslov ima citat iz djela hrvatske književnosti Petra Hektorovića ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’. Naime, to su riječi ribara Paskoje i Nikole koji pjevaju dok putuju sa svojim gospodarom. To je zanimljivo jer su to ishodišta Tonka Maroevića – Split kao njegov rodni grad i Hvar kao mjesto njegova porijekla. Knjiga je ujedno posljednje izdanje koje je akademik Luko Paljetak uredio za svoga života i u njoj su vrlo precizno zabilježena desetljeća njihova druženja i izmjenjivanja razglednica, soneta, pisama, raznih čestitki itd. To je zaista vrijedno dokumentirano izdanje na više od 600 stranica putem kojih možemo pratiti kako su komunicirala dva kolosa hrvatske književnosti i hrvatske kulture. Knjiga je zaključena onim čime je započelo predstavljanje večeras u Metkoviću – sonetnim vijencem koji je Luko počeo pisati dan nakon Tonkove smrti. Paljetak je odavno bio zaljubljen u sonete, a kasnije im se okrenuo i Tonko Maroević te su vrlo često jedan drugome slali sonete. Sonetni vijenac kojim je knjiga završena je svjedočanstvo njihova prijateljstva, poštovanja i uvažavanja, ali i pokazatelj velike virtuoznosti Paljetka kao pjesnika. Usuđujem se reći kako su njih dvojica zaista zadužili hrvatsku književnost i kulturu i kako će doista dugo trebati da se popuni praznina nastala njihovim odlaskom“, istaknula je dr. sc. Bakija.

Izvor: Metkovic.hr