Neretvanski i drugi hrvatski poljoprivrednici desetljećima upozoravaju na posljedjice nekontroliranog uvoza voća i povrća, ali hrane općenito, smatrajući da uz potpore države i bolju organizaciju proizvodnje i tržišta, sami mogu proizvesti dostatne količine većine vrsta voća i povrća.

Međutim, ti njihovi apeli nikako da nađu plodno tlo, unatoč nastojanjima resornog ministarstva i same Vlade RH da na razne načine pomognu poljoprivrednicima.
Jer, ako je točno, a vjerojatno jest, da smo samo u prva dva mjeseca ove godine u Hrvatsku uvezli povrća u vrijednosti od 29 milijuna eura, a od toga najviše krumpira (za pet milijuna eura, ili 9000 tona), što je za 20 posto više u odnosu na isto razdoblje prošle godine, tada se moramo zapitati dokle tako.

Prošle godine , prema statističkim podacima, Hrvatska je uvezla voća i orašastih plodova, agruma i lubenica u vrijednosti od 36 milijuna eura,iako je količinski u odnosu na prethodnu godinu uvoz bio manji za 1,8 posto nego godinu ranije.

Oko 60 posto uvoza otpada na banane i agrume, ali je uvezena i značajna količina jabuka , kulture kojoj je Hrvatska tradicionalno stanište. Međutim, iz inozemstva u našu zemlju stižu velike količine kapule, češnjaka, mrkve, repe i cikle, a samo iz Srbije stiglo je 1000 tona salate od ukupno uvezene 1923 tone.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede Hrvatska je 2018.godine imala dostatnu proizvodnju trešanja i višanja te mandarina, a podmirivali smo potrebe za jabukama s 92 posto.

Proizvodnja kupusa može zadovoljiti malo više od 90 posto domaćih potreba, a lubenica i dinja s oko 77 posto.

Nedostatak određenih voćnih i povrtlarskih kultura mogao bi se posebno osjetiti dođe li do drugog vala pandemije koronavirusa, pa Vlada i resorno ministarstvo ulažu dodatne napore kako bi domaćim proizvođačima pomogli u većoj i bržoj proizvodnji hrane za potrebe hrvatskog tržišta.