Jama u Predolcu je najznačajniji speleološki objekt na području doline Neretve i jedan od najznačajnijih na području Dalmacije. Njegova je najveća vrijednost bogatstvo i raznolikost vodene faune, a stanište je dinarskog špiljskog školjkaša (Congerie kusceri), jedinog školjkaša na svijetu koji živi u podzemlju. To je živi fosil i tercijalni relikt, endem Dinarida i jedini predstavnik svoje skupine koja je rasprostranjena u tercijaru, ali su svi njeni srodnici izumrli prije pet milijuna godina. Nalazi se na popisu posebno zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj i strogo zaštićenih vrsta EU.

Taj do 2 cm dug živi fosil se tijekom prošlosti iz površinskih jezera preselio u krško ili kraško podzemlje te se prilagodio životu u vječnoj tami. Osim njega u Jami živi još jedan endem Dinarida mnogočetinjaš, Marifugia cavatica, ali i druge brojne vrste.

Spiljski ulaz nalazi se na oko 11 metara nadmorske visine a na njega se nastvalja 9 metarski vertikalni pad do površine slatkovodnog jezera na sredini kojega je mali otok. Rijeka Neretva nema izravnu podzemnu vezu s jezerom,  a voda u jamu dolazi iz ponora koji se nalaze na rubnim dijelovima Popova polja. Otječe kroz uske pukotine vode do okolnih izvorišta pa se u njoj mogu naći i životinje koje inače ne žive u podzemlju, poput jegulja i riječnih kozica.

Sama jama unatoč značajnoj fauni i zanimljivoj morfologiji još nije do kraja istražena, a hoće li i kada će se istražiti do kraja ovisi o hidrotehničkim zahvatima  u Popovu polju, infrastrukturi i načinima primjene agrotehničkih mjera na poljoprivrednim površinama, a po nama i o projektima odnosno o količini dobivenih sredstava.

Sve donedavno Jama je bila poznata samo manjem broj stanovnika Metkovića, iako ni danas mnogi naši sugrađani nisu bili na tom lokalitetu.

Prva istraživanja predvodili su slovenski biospeleolozi 1965. godine, a Congeria je i dobila ime po svom pronalazaču Ljudevitu Kuščeru. Bilo je to i prvo nalazište živih školjkaša u Hrvatskoj, a istraživanja su nastavljena od 1993. do 1995., te od 2008. do 2011. godine, kada jamu djelimice istražuju djelatnici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba. U istraživanju su sudjelovali i članovi Hrvatskog biospeleološkog društva te SP Špiljar iz Splita, čime je poraslo i zanimanje za tu jamu.

Markica Vuica, čija je obiteljska kuća u blizini, osnovao je i uredio Edukativni centar Congeria te je tako čitav lokalitet približio javnosti, time i turistima. Sam Centar sastoji se od 3 cjeline, tako da se posjetitelji mogu na najbolji mogući način upoznati sa zanimljivim podzemnim svijetom.

Nedavno su nas stari prijatelji iz Zagreba zamolili da zajedno posjetimo Jamu u Predolcu, što smo i učinili. Visokoobrazovani ljudi raznih zanimanja nisu krili svoje oduševljenje viđenim, a sat i 30 minuta koliko nam je Markica Vuica govorio o jami i njezinim vrijednostima, proteklo je začas.

Međutim, uz zaključak da je puno toga učinjeno u istraživanju i u predstavljanju Jame u Predolcu, svima nam je bilo jasno da s time ne treba stati. Nastavak istraživanja nikako se ne može ostvariti bez sredstava, a sredstva se mogu dobiti jedino u sinergiji svih, od lokalne zajednice, do Županije, Prirodoslovnog muzeja, raznih ministarstava i instituta. Za to su potrebni projekti, ali i za pisanje projekata trebaju sredstva. Naravno, projekti prema Europskoj Uniji , samo su jedan od načina za pribavljanje sredstava, a postoje i brojni domaći izvori.

U svakom slučaju valja nastaviti istraživanja i proširenje te pronaći mogućnosti za prihvat većeg broja posjetitelja odjednom. Prema našim spoznajama ponegdje i nema previše sluha za takva nastojanja. Do sada su istraživanja i u objekte uložena značajna sredstva pa je za očekivati i nastavak smišljenih ulaganja. Jamu u Predolcu prepoznali su znanstvenici svjetskog glasa, domaći stručnjaci i turističke agencije a prepoznali su i aktivnosti Markice Vuice koji živi blizu jame i za jamu i sa željom da ona postane nezaobilazno turističko odredište desetaka tisuća gostiju koji cijele godine borave u Hrvatskoj.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS