Inženjerka Ivana Ćerlek radi na zubnom rendgenu ‘Neki bi se zbog zračenja ‘opili’ mlijekom, a neki bi ga pokupili u vrećicu!‘

Tko se dođe slikati kod Ivane Ćerlek, stvarno se mora nasmijati. Ili kako ona kaže, praviti se da mu je drago što je vidi – prvostupnicu radiološke tehnologije koja dočekuje pacijente na zubnom rendgenu u Domu zdravlja Dubrovnik, piše Dubrovački vjesnik.

Ova Metkovka završila je srednju fizioterapeutsku školu u Pakracu pa upisala Zdravstveno veleučilište u Zagrebu i postala inženjerka radiologije. Nakon pripravničkog staža u Domu zdravlja Metković i KBC-u Split, bila je na zamjeni prvo u Veloj Luci a onda u dubrovačkom Domu zdravlja gdje je ostala. Zubni rendgen radi u dvije smjene, od 7.30 do 19 sati s pacijentima koji mogu doći bez najave. Ivana radi s kolegicom Anitom Krečak koju zbog porodiljnog mijenja kolegica Elena Bebić.

U Domu zdravlja u Veloj Luci radila je na zubnom rendgenu, klasični rendgen i mamografiju.

– Snimanja su bila raspoređena po danima, četvrtkom zubi, srijedom mamografija… Kad smo radili u Veloj Luci, bio je još stari rendgen pa ste imali fiksire i razvijače, radilo se po starinski: slikali bismo zub, imali biste film, posudicu, vodu… Trajalo bi to desetak minuta… I onda na kraju ‘moliš Boga‘ da je dobra slika, da nije osvijetljena, da nitko u tom trenutku neće ući u tamnu komoru! Sad je sve digitalizirano, ne moraš se puno brinuti hoće li slika biti ispravna i precizna kad kompjuter sam većinu toga odradi, navodi Ivana koja radi na ortopantomogramu za snimanje cijele čeljusti i na intraoralnom zubnom rendgenu za intraoralne slike, male slike pojedinačnih zuba. Stomatolozi traže snimke kako bi provjerili što se događa u ‘nevidljivom‘ dijelu zuba, što je s korijenom, kanalima, između zuba… Pacijenti su najčešće zabrinuti zbog zračenja, ali nema razloga.

– Svakodnevno smo svuda izloženi raznim zračenjima, od sunca do mobitela. Jedna mala intraoralna snimka ne zrači više nego let avionom, digitalni aparati zračenje svode na minimum. Imamo dozmetrijski nadzor, kolegica i ja nosimo nosimo dozimetar koji mjeri razinu zračenja, mjesečno ga šaljemo na analizu. Jednom godišnje nam dolaze iz Zavoda za medicinska istraživanja i medicinu rada i rade sve moguće provjere, mjere razinu zračenja, a sve mora biti pod kontrolom, prepričava Ivana koja se naslušala svakakvih upita i anegdota doživjela.

Foto: Božo Radić/Cropix

– Kad je bila aktualna serija ‘Černobil‘, neki bi pitali koliko mlijeka taj dan trebaju popiti jer su čuli da, ako popiju par litara mlijeka, zračenje izlazi iz tijela… Jednom je gospodinu supruga rekla da sat vremena hoda po Dubrovniku dok ozračenje ne ‘ispari‘… Rekla sam mu da bez brige odmah može doma. Jedan je pacijent donio vrećicu da ‘pokupi‘ zračenje koje će izbaciti na putu do doma…, sjeća se Ivana koja smatra da su i pacijenti i ona dovoljno zaštićeni.

Prije snimanja pacijenti potpišu suglasnost za ‘zahvat‘, a rendgenska snimanja se ne preporučuju trudnicama. Snimanje jednog zuba traje par minuta.

– Upišemo pacijenta u CEZIH (Centralni zdravstveni informacijski sustav Republike Hrvatske), povučemo uputnicu, upisujemo u sustav EasyDent… Stomatologu snimku pošaljete mailom pa je dobije istog dana… Tijekom snimanja stavljamo olovnu pregaču oko trbuha jer su spolni organi najosjetljiviji na zračenje, a glava najotpornija. Važno je da pacijent tijekom snimanja ostane miran, posebno kod ortopantomograma. Kod intraoralnih snimaka pacijent sjedne, tu je mali tubus, kamerica mu ide u usta pa me najčešće ugrizu po prstima kad je stavljam… Stavljamo i njima pregaču, a pretrage su kratke i jednostavne, govori Ivana.

Prije snimanja cijelog zubala treba skinuti naočale, naušnice, piercinge s lica i jezika, sve metalne i plastične predmete iz kose, te zubne proteze. Ovo zadnje pacijenti najčešće zaborave pa slika ispadne loše. Za pojedinačnu sliku zuba treba samo ukloniti naočale i zubne proteze.

Dok traje snimanje, vrata su zatvorena. Ona i kolegica svake godine obave liječnički pregled i dozmetrijski nadzor. Beneficirani radni staž radiolozi nažalost više nemaju.

Jednom napravljenu snimku danas je lako obraditi na kompjuteru, a Ivana bi znala štošta prepoznati.

– Nekad imate ogromne ciste, važno je kontaktirati pacijentovog stomatologa i skrenuti mu pažnju na to jer mi pacijentu ne tumačimo snimak. Često pitaju što je na snimci, je li sve u redu… No, kad vidite alarmantnu situaciju, zovete stomatologa a on će onda reći pacijentu. Zaista imamo sreću sa stomatolozima, sa svima izvrsno surađujemo, hvali Ivana zubare.

Iako je starinski rendgen davna prošlost, Ivana još pribjegava klasičnoj olovki i papiru.

– Pišemo često u bilježnicu jer sustav za uputnice često ne radi. CEZIH neprestano pada. Kako ne bismo vraćali pacijente iz Konavala, s Mljeta, iz Stona, Janjine i drugih udaljenih mjesta, većina stomatologa dalo nam je svoj broj pa ako ih ne dobijemo u ordinaciji, zovemo ih doma, uvijek se jave… Sjete se pacijenta, čak i zuba koji treba snimiti…, prepričava sugovornica.

Pacijente, dakle, najviše brine zračenje, nekad ih snimanje sedmica ili osmica zbog kamere u ustima potakne na povraćanje. Žene su hrabrije, a neki muški pali su u nesvijest! Nekome teško padne i zatvoreni prostor… Inače, Ivana obožava raditi s djecom.

– Najzahtjevnija su djeca s poteškoćama u razvoju. Pacijent mora biti jako miran, a ta djeca često ne znaju reći što ih i gdje ih boli… Bitno je održati koncentraciju i onda ih animiramo, a roditelji tu imaju najvažniju ulogu. Pustimo im crtić ili zovemo kolege stomatologe da ih malo animiraju, rado pristanu. Cilj nam je da slika ispadne što bolja za stomatologe. Kad vidite sreću u očima roditelja kojemu je dijete uspjelo napraviti snimak, to je divno, to je razlog zašto radim ovaj posao. A stomatolozima je teško raditi bez slike, ne mogu znati što djecu točno boli, ističe radiologinja.

Djecu puste da se malo poigraju u prostoriji, da se naviknu…

– Kažem im da je to kao selfie s mobitelom, samo što malo dulje traje. Neka djeca ne žele otvoriti usta, pa zamolite roditelje da pokažu djetetu da to nije ništa strašno, govori Ivana koja se odlično snalazi i sa starijima:

– Jedan gospodin od 95 godina je imao izvrsne zube. Kad vidite stariju osobu, automatski krenete glasnije govoriti, a kad sam mu se obratila glasnije, rekao mi je da ne trebam vikati jer dobro čuje. I onda smo se svi nasmijali, govori Ivana.

Skoro 10 godina je u struci, u Domu zdravlja je kao kod kuće te ima samo riječi hvale za ravnatelja Branka Bazdana. Svaki dan putuje od i do Metkovića, a u putu ‘prozrači‘ misli. Ima razumijevanja prema pacijentima, zna da ih nešto muči pa pokazuje obzir. Raditi s ljudima je izazovno, izazovno je i kad sustav ne radi, ali sve nekako izvuče… U slobodno vrijeme opušta se šetnjama ili trčanjem po ušću, a godišnje provodi u Slavoniji odakle joj je zaručnik, uživa i u slavonskim šumama. Na poslu će s ljubavlju za posao nastavljati raditi ‘dentalne albume‘ na koje bi joj pozavidjela i zubić vila. A što joj može? Može se slikat‘!

Izvor: Dubrovački vjesnik