Hoće li se i kada ukinuti opći uspjeh učenika osnovnih škola kao glavni uvjet za upis u srednje škole ?

Da bi se učenici osmih razreda upisali u srednju školu uvjeti su opći uspjeh u višim razredima (5.-8.) uz maksimalnih 20 bodova, zatim idu zaključne ocjene u 7.i 8. razredu iza matematike, hrvatskog jezika i prvog stranog jezika s maksimalnih 30 bodova, potom zaključne ocjene u 7. i 8. razredu iz tri relevantna predmeta za pojedine srednje škole, a postoje i drugi popisi predmeta za određene škole.

Učenik može imati maksimalno 80 bodova, s naznakom da ih može imati uz osvojena tri prva mjesta u natjecanju u znanju (3,2,1 bod) ili u sportskim natjecanjima školskih sportskih društava, a Pravilnik koji o svemu tome govori star je 10 godina.

Osnovno je pitanje može li učenik iz svih nastavnih predmeta biti odličan sve četiri školske godine ?

Uvaženi prof. Vinko Bajrović, nekadašnji prosvjetni savjetnik , poznat i po radu u splitskoj košarci, ističe da nema logike jednako vrednovati ocjene  iz matematike sa 140 sati godišnje, i nastavnih predmeta sa satnicom od 70 sati godišnje.

On i dr.sc. Boris Jokić zalažu se za ukidanje općeg uspjeha i stavljanje u prvi plan predmeta koji su važni za upis u određenu srednju školu. Oni smatraju da bi učeničko znanje trebao vrednovati i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kako bi se izbjegla pojava nerealnih ocjena, čime bi se ujedno smanjio postotak ( i broj) učenika s općim uspjehom 5.0 .

Prema podacima, više je učenika s 5.0 bilo minule školske godine nego godinu prije COVID-a 19, iako je ukupan broj učenika u osnovnim školama u zadnje tri godine za 4821 učenika ili 193 razredna odjela.

Jasno je da određeni broj učenika tijekom pandemije i svih mjera za sprječavanje njezina širenja, nije ostvario dio programskih sadržaja , kao ni sadržaja vezanih za učenike s teškoćama, niti sadržaja u svezi dodatne nastave.

Desetljećima se u Hrvatskoj govori, planira, smišlja i trasira nova odgojno-obrazovna paradigma. Stariji, pa i mlađi prosvjetni radnici dobro znaju koliko su puta morali sudjelovati na seminarima radi provedbe određenih zahvata u strukturiranju i modeliranju nastavnih programa, didaktičkih sekvenci, u rasterećenju učenika, lakšim školskim torbama i sličnim stvarima.

Niti jedan reformski zahvat nije doživio konačnu evaluaciju niti je ugrađen u hrvatski školski sustav.

Godinama se govorilo o uspostavi  devetogodišnjeg obvezatnog odgoja i obrazovanja , a danas smo jedina zemlja u EU koja ima osmogodišnje obvezno obrazovanje, koje je u drugim državama od 9 do 13 godina.

Posebno je zanimljivo uvođenje nastave u jednoj smjeni, ali za taj projekt valja osigurati nove školske objekte (učionice, dnevni boravak, kuhinje, sportske dvorane i slično).

U Metkoviću smo godinama razgovarali, planirali, i sanjali razlaz s radom u dvije smjene, i prijelaz na rad u jednoj smjeni. Održano je nekoliko sastanaka na visokim razinama, ali ništa nije napravljeno. Uostalom, u međuvremenu se sve više smanjuje broj polaznika u osnovnim školama  i broj učenika drastično opada.

Inače, uzalud su svi mogući kurikulumi, video-nadzori, smanjenje broja učenika u razrednim odjelima, evaluacija postignuća učenika i nastavnika i druge mjere, ako broj učenika ne raste.

U smislu odgoja i poučavanja, prosvjetnim radnicima svi u ovoj zemlji mogli bi makar čestitati, onako verbalno ili na društvenim mrežama. Zašto ?

Pa zato što se za male plaće istinski trude da što kvalitetnije prenesu znanje na mlade generacije, zato što ostvaruju iznimne rezultate u natjecanjima u znanju učenika, i u sportu, stoga što svoju možda i bolesnu djecu ostavljaju roditeljima na čuvanje, a odlaze odraditi svoju normu, zato što sudjeluju u brojnim projektima gdje osvajaju priznanja za svoju školu i grad(ove) prije svega ,i za niz drugih aktivnosti i životnih napora. Uostalom, ne može i ne smije najobrazovanija stručna populacija imati plaće u okvirima nekakvog državnog prosjeka. A, kakve su im plaće, najbolje će znati odlaskom u mirovinu.