Gdje su pogoni?

Jadikovke neretvanskih poljoprivednika često ne čuju oni koji bi trebali, odnosno oni kojima se ti isti poljoprivrednici obraćaju. Istupi proizvođača voća i povrća događaju se prilikom svakog početka berbe raznih poljoprivrednih kultura, a odnose se prije svega na prijepore oko uvoza  jeftinijih i nekvalitetnijih proizvoda zbog čega se domaći ne mogu prodavati čak ni po minimalnim cijenama.

Međutim to nije nikakva novost jer se isti scenariji ponavljaju desetljećima.

I onda u jeku berbe javljaju se analitičari nastalog stanja koji predlažu niz mjera kako bi se pomoglo neretvanskim težacima i poljoprivrednicima u cijeloj Hrvatskoj jer su im problemi slični.

U posjet proizvođačima dolaze i političari. I neka, to je dobro i potrebno, ali se moramo zapitati što su radili i političari i ekonomsko-poljoprivredni stručnjaci prošle zime i zbog čega tada nisu postavljali pitanja i tražili odgovore u državnoj administraciji i resornim ministarstvima.

Primjerice, već bi sada u ovim vrućim danima trebalo znati okvirne cijene mandarina koje će se brati sljedeće jeseni radi podmirenja potreba domaćeg tržišta i izvoza, bez obzira koje će se i kolike količine ubrati. Trebalo bi znati i hoće li biti dovoljno radne snage za berbu s obzirom na sve okolnosti koje godinama prate taj dio neretvanskog gospodarstva , ali i niz drugih stvari, posebice o mogućnostima izvoza u srazu s ostalim mediteranskim proizvođačima toga voća.

Umjesno je pitati gdje su pogoni za preradu voća i povrća, kako to da rijetki imaju interesa za takva ulaganja i jesu li svi društveni čimbenici učinili dostatne napore da omoguće ulaganja zainteresiranima, čime bi se umanjile i tegobe proizvođača. Bez jasnih planskih dokumenata (nije riječ o dogovornoj ekonomiji) ne može se očekivati zadržavanje postojeće proizvodnje a kamoli njezino širenje. Neretvanskog težaka muče i drugi problemi poput pitanja navodnjavanja većine površina, suprostavljanje sve većoj slanosti tla, osiguranje usjeva i plantaža, poticanje proizvodnje i subvencije i niz drugih problema.

Sve dok se ti i slični problemi do konca ne riješe, proizvođači ne mogu imati niti jasne vizije razvoja obiteljskih gospodarstava, a ponajmanje mogu očekivati odgovarajuće otkupne cijene i siguran plasman.

Piše: Pero Jakić / Metković NEWS