U četvrtak, 6. listopada, u potpuno ispunjenoj kazališnoj dvorani Gradskog kulturnog središta Metković održana je braniteljska glazbeno-scenska predstava Bitka za Vukovar: kako smo branili grad i Hrvatsku. Predstava je održana u organizaciji Ustanove za kulturu i sport Metković i udruge Veterana IV. Gardijske brigade Dubrovačko-neretvanske županije.

Na početku se gledatelja stavlja u središte vukovarske agonije tako da dječju igru prekida zvuk sirene opće opasnosti uz potpuno zamračenje. Djeca vrište od straha, a na scenu dolaze djeca noseći barjake i crvene lampione.

U predstavi su nastupili KUD ‘Metković’ i Mandolinski sastav KUD-a ‘Metković’, a tijekom predstave održana je i promocija knjiga dvojice istaknutih branitelja Vukovara, Damira Markuša “58 HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” i Damira Plavšića “Ne plači, moj dobri anđele!”.

– Knjigu ‘58 HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca‘ sam pisao pet godina iz jednog jednostavnog razloga – što se ne napiše to se nije ni dogodilo. Bilo je nužno napisati ovu knjigu da sve to nebi palo u zaborav. U knjizi imate 107 fotografija nas dragovoljaca HOS-a, čiji su autori moji suborci Damir Radnić i Viktorin Jurić Paša, eto imali smo sreću što su imali fotoaparate i slikali jedno pravo malo bogatstvo, jer znate kako kažu jedna fotografija vrijedi tisuću riječi. Knjiga nosi naziv “58 HOS” jer nas je bilo 58 dragovoljaca iz cijele Hrvatske, BiH i Francuske. Iz Francuske je bio Jean Michel Nicolier, na žalost njegovo tijelo još do dana današnjeg nismo našli, kao ni Jadranka Anića Antića te Duška Smeka. Od nas 58, 25 je poginulo, a nakon Domovinskog rata 3 je umrlo, i jedina žena u HOS-u Violeta Antolić je prije dvije godine poginula u prometnoj nesreći. Danas smo mi preživjeli dužni govoriti, pisati o tim danima, i o njima koji više nemogu govoriti, a dali su ono najvrijednije što su imali – svoj život. Dragi moji prijatelji, heroji, suborci, pišite knjige, stavljajte sjećanja na papir, nemojte da se to zaboravi. Neki drugi su nam pisali povijest, vidite dokle smo došli, i moramo ispravljati te stvari, – rekao je autor knjige Damir Markuš.

– U knjizi ‘Ne plači, moj dobri anđele!‘ opisjuem neke akcije koje su se događale tijekom obrane Vukovara a o kojima vrlo malo znaju čak i vukovarski branitelji. Opisujem uništavanje prvog tenka, presjecanje komunikacije Vukovar-Borovo kada su nas napadale stotine Arkanovaca i kojekakvih drugih vojnih postrojbi, desetak tenkova i transportera, a liniju od gotovo 900 metara branilo je samo 18 branitelja. Također opisjuem ono što mi je osobno bilo najteže – kada čovjek prijeđe nekakvu zamišljenu liniju i više nije slobodan čovjek nego postaje zarobljenik, postaje broj čiji život ovisi o mrkom pogledu pijanog četnika, ili o nekom uperenom prstu. Opisujem kako su se prema nama odnosili u logorima, a odnosili su se prema nama kao prema životinjama, jer su čvrsto vjerovali da smo mi pijane ustaše koje bacaju bombe 300 metara u zrak, čvrsto su vjerovali da smo mi klali nevinu srpsku dječicu. Na kraju knjigu završavam sa posljednjom stranicom ratnog dnevnika koji je vodio moj pokojni otac Ivan Zvonimir Plavšić koji je kao jedan od vodećih vukovarskih intelektualaca ubijen na Ovčari, – rekao je Damir Plavšić te završio očevim riječima: ‘Vukovar nije samo simbol, već temelj moderne hrvatske države. Hrvatska je začeta i obranjena u Domovinskom ratu. Budimo ponosni na naše vitezove, neka nadahnjuju nas i našu djecu. Budimo ponosni na mitsku i utemeljiteljsku 1991. Nikome ništa nismo dužni, već našim vitezovima’.

Okupljeni su imali prilike pogledati i izložbu ratnih fotografija dragovoljaca HOS-a.

– Hvala organizatorima, Dani Renduliću, Milanu Kapoviću, Hotelu Narona, gospodina Buluma, gradonačelnici Metkovića Katarini Ujdur i svima koji su sudjelovali u našoj braniteljsko scenskoj predstavi, kao i svima koji su nazočili. Bilo je odlično, sjajni izvođači, čitači mojih tekstova, djeca koja su nastupila, zaista nezaboravno, – na kraju se svima zahvalio Damir Markuš.