U proteklih par godina kao alternativa visokim tržišnim cijenama stanova osmišljen je projekt POS (Poticana stanogradnja). Poticajna stanogradnja u svom izvornom obliku ima takav sustav bodovanja da preferira mlade bračne parove s djecom. Broj prijava za POS-ove stanove stvara preveliku potražnju za tim stanovima u odnosu na postojeću ponudu. U sklupu projekta POS osmišljeni su POS Plus i POS za najam.

Osnovne karakteristike trenutno najaktualnijeg POS-ovog POS plus programa su:

• javna sredstva u iznosu od 200 eura po m²
• učešće 15% od iznosa kupoprodajne cijene stana
• kamate; poček 1%, otplata 4% u period otplate javnih sredstava
• valutna klauzula; obračun u eurima, plativo u kunama na dan uplate po središnjem tečaju HNB-a  (čl. 20 st. 4 Zakona o POS-u)
• banke; odabir prihvatljivih ponuda banaka potpisivanjem Ugovora o poslovnoj suradnji na rok od jedne godine
• kupac sam pronalazi stan i aplicira u banku
• kreditna sposobnost se utvrđuje u posebnom postupku
• kupac putem banke podnosi zahtjev za zajam javnih sredstava
• APN (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama) donosi Odluku o odobravanju zahtjeva za zajam javnih sredstava
• način financiranja; 15% učešće, ostatak kreditom APN-a i poslovne Banke u istom omjeru

Sve u svemu, uza sve prednosti koje pruža POS, ti stanovi većini mladih ljudi, koji su na samim počecima svojih radnih karijera, čine se itekako nedostupnim i nemogućim.

Za kupnju POS-ovih stanova potrebna je kreditna sposobnost mladih, koja je sve teže ostvariva s obzirom na rizike i trenutnu situaciju u Republici Hrvatskoj. Tu je i činjenica da mladi ljudi, koji su u prvom radnom odnosu nemaju mogućnost kreditiranja budući da su zaposleni na određeno vrijeme, i tako prvih par godina, točnije maksimalno tri godine koje su propisane zakonom. U slučaju da i jesu zaposleni na neodređeno vrijeme, nitko im ne može garantirati da će taj posao zadržati i idućih dvadesetak godina koliko im je prosječno potrebno za otplatu stambenog kredita.

Za vrijeme dok mladi ljudi ne postanu sposobni za kupnju stana iz programa POS-a, moraju negdje započeti samostalni život odvajajući se od svojih roditelja.

Za uvjete u kojima se mladi nalaze najbolje mogućnosti bi im pružio POS za najam. To je alternativa koja je još u postupku dorade i koja će tek krajem lipnja biti prikazana u dataljnoj formi.

POS za najam sličan je ovom postojećem modelu kojeg poznajemo. Država bi poticala stanogradnju, ali ovoga puta ne za prodaju, već za iznajmljivanje po jeftinijim cijenama najma, isključivo za mlade. To bi mladim ljudima, s prosječnom početnom plaćom od oko 4000 kuna, bila najprihvatljivija opcija za početak samostalnog života.

Prilikom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju doći će do liberalizacije tržišta te ćemo se moći slobodno kretati i zapošljavati u drugim zemljama.

Zbog velike doze nesigurnosti i neafirmiranosti mladi ne znaju ni gdje će biti sutra, a da ne govorimo o tome da imaju plan gdje će biti za 10 godina.

Upravo iz tog razloga mladi ljudi se većinom neće usuditi ulaziti u avanturu kupovine stana na kredit, da im se taj potez ne vrati kao bumerang u glavu.

U slučaju da se mlada osoba koja je korisnik POS-a za najam preseli u inozemstvo, najam u Hrvatskoj bi mogla jednostavno otkazati i nastaviti iznajmljivati stan u inozemstvu bez dodatnih opterećenja. U slučaju da netko iznajmi stan iz programa POS-a za najam, kad stekne potrebne uvijete za kupnju stana, može otkupiti taj isti stan umanjen za cijenu koju je otplaćivao za vrijeme iznajmljivanja.

Bitno je napomenuti da bi se programom POS za najam rušile i cijene stanova na tržištu koje su ionako previsoke i veće od realnih cijena. Ovakav program izgradnje stanova pružao bi mladim ljudima sigurnost na početku svog životnog osamostaljenja te doslovno siguran krov nad glavom.

Također, moramo napomenuti da bi ovaj model, uvjereni smo, odgovarao i građevinarima. Znamo da postoje građevinske tvrtke koje po par mjeseci ili godina ne uspijevaju prodati svoje stambene jedinice. Ovim načinom građevinari bi ostvarivali „manje“ prihode od najma stanova koji bi im služili da amortiziraju troškove održavanja i kreditiranja tih stanova dok ih ne prodaju, a samim modelom POS-a za najam motivirali bi mlade ljude da na kraju i kupe taj stan, cjenovno umanjen za iznos najamnine koju su plaćali za isti u proteklom periodu.