Izložba Ive Mihoci ”Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih”

U Prirodoslovnom muzeju Metković 18. srpnja otvorena je zanimljiva izložba na kojoj autorica Iva Mihoci radila pune tri godine. Riječ je o izložbi Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih.

Uz autoricu, na otvaranju je govorila ravnateljica Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja u Zagrebu Tatjana Vlahović te ravnateljica Prirodoslovnoga muzeja Metković Ivana Baće. Izložbu je uime Grada Metkovića otvorio zamjenik Gradonačelnika Damir Rajić, a nakon toga su se najmlađi okupili oko suautora izložbe Petra Crnčana, koji im je objašnjavao kako sve kukci proizvode zvukove.

Mnogi od tih zvukova na takvim su frekvencijama da ih ljudi uopće ne mogu čuti, ili pak toliko tihi da ih je moguće razaznati samo pažljivim slušanjem u izoliranim uvjetima. Zbog toga je mnoge njih morao rekonstruirati slovenski bioakustičar Boštjan Perovšek uz pomoć akademika Matije Gogalija iz Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Tomija Trilara iz Prirodoslovnog muzeja Slovenije, Jérômea Sauera iz Muséum National d’Histoire Naturelle Paris i Fanny Rybak s Université Paris-Sud, Orsay, Paris koji su ustupili originalnih zvukova različitih vrsta kukaca. Boris Hrašovac i Milivoj Franjević sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu su ustupili neke odabranih primjeraka prepariranih kukaca.

Izloženi su i preparirani kukci „pjevači“ kako bi se prikazala njihova raznolikost, a u prvoj sobi zvučnog prostora naučiti se može osnovne podatke o načinu na koji kukci stvaraju i čuju zvuk. U sljedećoj prostoriji prikazani su veliki model mrava s prikazom struktura pomoću kojih pjeva, stidljiva pipa, skroviti rovac i bogomoljka. Izložba završava najglasnijim pjevačima među kojima je, uz cvrčka i zrikavca, najpoznatiji poljski šturak, hrastova strizibuba i već spomenuta vodena stjenica. Prvi posjetitelji izložbe redom su oduševljeni. Jer, tko je znao da mrav može pjevati?

Kukci nemaju glasnice, naravno, ali zvukove proizvode na različite načine. Vjerojatno najiritantniji među njima – komarac, čini to krilima koja titraju jako brzo, i preko 600 zamaha u sekundi. Usporedbe radi, ljudskim prstom možemo u sekundi zamahnuti najviše deset puta. Zujanje muhe zahtjeva dvostruko manji angažman jer ta domaća životinja krilima zamahne tek 300 puta u sekundi. Danji leptiri ne proizvode zvukove lepršanjem krila. Leptir mrtvačka glava, na primjer, cvili kad je uznemiren i to tako da istisne zrak iz prednjeg crijeva kroz usta.

Od svih kukaca, ipak, najčešće se kao glasnih sjetimo komaraca, cvrčka i zrikavca. Cvrčci se čuju danju, a mužjak toga insekta ne proizvodi zvuk tako što tare krilima već ima opne na zatku koje, brzim stezanjem mišića – i do 500 puta u sekundi – počinju titrati. Zrikavci se, za razliku od cvrčaka, glasaju noću i zvuk proizvode tarući krila ili udove, ili oboje. Osim što tako nastoje dozvati partnericu, postoje i posebni zvukovi kojima upozorava na opasnost.

Izložba ostaje otvorena do kraja godine pa je svakako posjetite.

Prirodoslovni muzej Metković