Četiri !?

Četiri minute čekam na blagajni u jednom trgovačkom centru, osma minuta, još čekam i već težinu prebacujem s jedne noge na drugu, čitava vječnost. Četiri dana do plaće, pa nikad, po onoj staroj, od prvoga do drugoga nekako, od drugoga do prvoga nikako. Četiri dana vječnost, a kad ih dočekaš kroz prste proleti.

Redaju se tako četiri godine mandata, kažu BDP će rasti 0,3 posto. Koliko bi mandata po rastu od 0,3 posto trebao ja kao pedesetogodišnjak čekati da se nešto pozitivno dogodi, da se vrati dostojanstvo i da se otresemo dužničkog ropstva.

Hrvatski građani i tvrtke duguju 420 milijardi kuna. Po tome smo gori nego Grčka, rekao je sinoć ministar Lalovavac.

Doći će na kraju ove godine, ili početkom slijedeće, nove ili iste četvorke i započeti svoje četverogodišnje mandate podjele mršavog hrvatskog kolača, i što nama njihova četvorka ili mandat od četiri godine znače. Oni uskaču u široke hlače od 19 do 24 tisuće kuna, a mi stalno manje-više brojimo četvorke i gledamo kako prolaze u mandatima punih praznih obećanja.

Njima četiri godine mira, a mi imamo jedan dan za odluku. Dan kad biramo povlaštene, do sada smo birali da njima bude dobro, a kad će nama – meni!?

Zar imamo pravo intervenirati samo svake četiri godine? Nemamo Ustavom zagarantirano pravo na rad, a državna kasa nema novaca za socijalu. Sindikati očito nisu dovoljno potentni, jer ih narod i članovi ne prepoznaju kao jednake, jer su njihova primanja iznad prosjeka običnog čovjeka.

Gdje je ta Hrvatska odlučnost za promjenu, ne mogu povlašteni donositi dobre zakone za gladne, niti se može prepisati zakon iz EU jer nam ni mogućnosti ni primanja nisu ista. Pa u čemu je problem Gregore, ili smo na krivoj mreži ili na krivoj tarifi?