Veterani 4. gbr obilježili 20. obljetnicu akcije ZIMA 94

Veterani 4. gardjske brigade podružnice za Dubrovačko-neretvansku županiju su povodom obilježavanja 20. obljetnice akcije ZIMA 94, posjetili nekadašnje terene na Dinari i Livanjskom polju na kojima su bili 1994.-95. godine. Akcija ZIMA94 zasigurno je akcija koja se odvijala u najtežim uvjetima, u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. Godine,

U studenom 1994. godine krenula je akcija ZIMA 94 čiji se završni dio odvijao u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snijegu, snježnoj oluji i uz vrlo niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva, planinom Dinarom i rubnim dijelovima Livanjskog polja. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija.

U završnom dijelu akcije krajem prosinca na Dinari, neprijatelj koji je ranije odbačen u dubinu, na novoj crti dobro je ukopao svoje položaje u vrletima Dinare. Na iskopane bunkere postavili su dva reda bukovih trupaca, bunker od bunkera  u razmaku od dvadesetak metara koje je prekrio snijeg pa su bili teško primjetni. Iako je snijeg otežavao napadno djelovanje donekle je i pomogao našim ratnicima koji su po snijegu prešli minska polja. U teškoj i bliskoj borbi probijeni su neprijateljski položaji, zadati su im veliki gubitci, nažalost uz četiri poginula viteza. Tijekom daljnjeg napredovanja kroz snijeg u dubinu Dinare, u jednom okršaju sa zaostalom neprijateljskom skupinom poginuo je pločanin Stjepan Dropulić. Novodostignutu crtu bojišta trebalo je dobro utvrditi i preživjeti cijelu zimu u ekstremnim uvjetima na planini. Zima 1994. na 95′ pogodila je izuzetno hladna i oštra. Veterani su se ovom prilikom prisjetili tih teških trenutaka, boravka na Dinari u zemunicama i kolibama. Sa obiteljima kod kuće vidjeli bi se i čuli tek po povratku sa dvomjesečnog boravka na terenu. Na položaje se išlo satima noseći na leđima naoružanje i hranu. Jedan od takvih položaja bio je na vrhu Jankova brda na 1780m visine, na granici BiH i Hrvatske, u zaleđu najvišeg vrha Dinare Troglava (1913m). Za naše ratnike je to doslovno bilo na „kraju svijeta“, kako je netko i tablu s tim nazivom postavio ispred  taborište te zime. Na snijegu nije nedostajalo niti sniježnih radosti, klizanje niz stotinjak metara strme padine na najlonskim kesama, sa „naočalama“ od PVC boca kočeći rukama da se ne upadne u duboku škrapu.

Na proljeće 1995.godine akcijama Skok1 i Skok 2 napredovalo se dalje na Dinari trasirajući put ka zaleđu Knina. Osvojen je treći vrh na Dinari Veliki bat (1854m) iznad Uništa. Inžinjerija HV probila je stotinu kilometara puteva po Dinari dovevši tenkove na vrhove što je bilo gotovo nezamislivo. Na ljeto je krenula i akcija Ljeto95, zauzimanjem Bosanskog Grahova čime je Knin doveden u poluokruženje a potom  akcijom Oluja samo je dodan šlag na tortu oslobođenja Domovine.

Prlikom obilaska veterani su se u Livnu susreli sa Dubravkom koji im je u me Udruge dragovoljaca veterana DR Livno bio vodič. U Rujanima su posjetili Memorijalni centar „Rujani“ i crkvu sv.Jurja koja je svečano otvorena, u čast svih onih koji su dali živote za slobodu Domovine, 24.srpnja 2010.godine i u kojoj su na 15 kamenih ploča trajno uklesana imena svih poginulih pripadnika HV i HVO. U blizini Memorijalnog centra na platou postavljen je tenk T84 uz cestu na kojem je i uništen. Od siline eksplozije uništenja maljutkom otopili su se dijelovi kotača gusjenica. U daljem obilasku veterani su nastavili šumskim putevima uspon na Dinaru gdje su kod spomenika poginulim suborcima zapalili svijeću. Na dijelu na kojem su se nalazili neprijateljski bunkeri šumarija je po završetku rata posjekla šumu, a ista je ponovno izrasla tako da se na nekadašnj prvoj crti i ne vide obrisi, tek oznake za minirano područje uz cestu. Putem prema Grahovu veterani su zastali kod spomen ploča poginulih suboraca i zapalili svijeće. U selu Korita kod Bosanskog Grahova zastali su kod obitelji Bilandžija koja ih je toplo primila. Hrvatsko naselje Korita 1941. je u potpunosti spaljeno a stanovnici pobijeni.  Nakon drugog svj.rata dio malobrojnih preživjelih su se vratili, a dvoje staraca, zadnjih stanovnika četnici su ubili 1992.godine. Danas selo oživljava, na temeljima starih porušenih kuća njihovi potomci grade nove kuće. U pratnji župnika župe Drvar-Bosansko Grahovo don Davora Klečine posjetili su crkvu sv.Ilije Proroka u Obljaju gdje je prošle godine obilježena 150.obljetnica utemeljenja župe. Na zidu na crnim kamenim pločama uklesana su imena ubijenih Hrvata u II.svjetskom i Domovinskom ratu sa ovog područja. Pored Središnjeg spomen križa u samom centru Bosanskog Grahova veterani su odali počast poginulim hrvatskim vitezovima u Domovinskom ratu. U povratku planirali su vožnju na planinu Šator (1875m) za ovladavanjem kojeg su se 1995.godine vodile teške borbe. Kako je već bio sumrak od toga se odustalo. U obilasku nastavili su do Glamoča gdje su zapalili svijeću pred Središnjm križem  u centru grada. U crkvi sv.Ilije Proroka dočekao ih je župnik don Marko Crnjak. Nova moderna Crkva sv.Ilije obnovljena je 2005.godine nakon što je na istom mjestu u II.svj.ratu srušena ranija crkva koja je obnovljena 1969.godine i opet do temelja srušena 1992.godine.

Udruga veterana 4. gardijske brigade
Podružnica za Dubrovačko-neretvansku županiju